I, q. 40, a. 2
Razlikuju li i konstituiraju li odnosi osobe
Prigovor 1. Čini se da se osobe ne razlikuju odnosima. Jednostavne se naime stvari sobom razlikuju. Ali božanske su osobe nadasve jednostavne. Dakle, razlikuju se sobom, a ne odnosima.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan se oblik ne razlikuje osim prema svojemu rodu, naime bijelo se od crnoga ne razlikuje osim prema kakvoći. Ali hipostaza označuje individuum u rodu supstancije. Dakle, hipostaze se ne bi mogle razlikovati odnosima.
Prigovor 3. Nadalje, apsolutno je ranije od relativnoga. Ali prvo je razlikovanje razlikovanje božanskih osoba. Dakle, božanske se osobe ne razlikuju odnosima.
Prigovor 4. Nadalje, ono što pretpostavlja razlikovanje ne može biti prvo počelo razlikovanja. Ali odnos pretpostavlja razlikovanje, budući da se stavlja u njegovu definiciju, naime bitak relativnoga jest odnositi se prema drugome. Dakle, prvo razlikovno počelo u božanskome ne može biti odnos.
Naprotiv, Boetije kaže, u knjizi De Trin., da samo odnos umnaža Trojstvo božanskih osoba.
Odgovaram: u kojim se god višestrukim stvarima nalazi nešto zajedničko, potrebno je tražiti nešto razlikovno. Stoga, budući da se tri osobe slažu prema jedinstvu biti, nužno je tražiti nešto čime se razlikuju, radi toga da bi bile više njih. Nalaze se pak u božanskim osobama dvije stvari prema kojima se razlikuju, naime podrijetlo i odnos. Koje se doduše po stvari ne razlikuju, razlikuju se ipak prema načinu označavanja, naime podrijetlo se označuje na način čina, kao rađanje; a odnos pak na način oblika, kao očinstvo. Neki su dakle, pazeći na to da odnos slijedi čin, rekli da se hipostaze u božanskome razlikuju po podrijetlu; tako da kažemo da se Otac razlikuje od Sina ukoliko onaj rađa a ovaj je rođen. Odnosi pak ili svojstva dosljedno očituju razlikovanja hipostaza ili osoba, kao što i u stvorenjima svojstva očituju razlikovanja individua, koja nastaju po tvarnim počelima. Ali to ne može opstati, zbog dvoga. Prvo doduše, jer da bi se neke dvije različite stvari shvatile, nužno je njihovo razlikovanje shvatiti po nečemu što je unutrašnje i jednomu i drugomu; kao u stvorenim stvarima ili po tvari, ili po obliku. Podrijetlo pak neke stvari ne označuje se kao nešto unutrašnje, nego kao svojevrsni put od stvari ili k stvari, kao što se rađanje označuje kao svojevrsni put k rođenoj stvari, i kao napredovanje od roditelja. Stoga ne može biti da se rođena stvar i roditelj razlikuju samo rađanjem, nego valja shvatiti kako u roditelju tako i u rođenome ono čime se međusobno razlikuju. U božanskoj pak osobi ne može se ništa drugo shvatiti osim biti i odnosa ili svojstva. Stoga, budući da se slažu u biti, preostaje da se po odnosima osobe međusobno razlikuju. Drugo, jer razlikovanje u božanskim osobama ne treba tako shvatiti kao da se nešto zajedničko dijeli, jer zajednička bit ostaje nerazdijeljena, nego je potrebno da sama razlikujuća počela uspostavljaju različite stvari. Tako pak odnosi ili svojstva razlikuju ili uspostavljaju hipostaze ili osobe, ukoliko su one same subsistentne osobe, kao što je očinstvo Otac, a sinovstvo je Sin, zbog toga što se u božanskome ne razlikuje apstraktno i konkretno. No protivno je pojmu podrijetla da ono uspostavlja hipostazu ili osobu. Jer podrijetlo djelatno označeno označuje se kao napredovanje od subsistentne osobe, stoga je pretpostavlja. Podrijetlo pak trpnoga označenja, kao rođenje, označuje se kao put k subsistentnoj osobi; a ne još kao da je uspostavlja. Stoga se bolje kaže da se osobe ili hipostaze razlikuju odnosima, negoli po podrijetlu. Premda se naime razlikuju na oba načina, ipak ranije i ponajprije po odnosima, prema načinu shvaćanja. Stoga ovo ime Otac ne označuje samo svojstvo, nego i hipostazu, ali ovo ime roditelj, ili onaj koji rađa, označuje samo svojstvo. Jer ovo ime Otac označuje odnos, koji je razlikovan i konstitutivan za hipostazu, a ovo pak ime onaj koji rađa, ili rođen, označuje podrijetlo, koje nije razlikovno i konstitutivno za hipostazu.
Odgovor na 1. prigovor: osobe su sami subsistentni odnosi. Stoga se jednostavnosti božanskih osoba ne protivi to što se razlikuju odnosima.
Odgovor na 2. prigovor: božanske se osobe ne razlikuju u bitku u kojemu subsistiraju, niti u nečemu apsolutnome, nego samo prema onome što se izriče prema nečemu. Stoga je za njihovo razlikovanje dostatan odnos.
Odgovor na 3. prigovor: što je razlikovanje ranije, to je bliže jedinstvu. I zato treba biti najmanje. I zato razlikovanje osoba ne treba biti osim po onome što najmanje razlikuje, naime po odnosu.
Odgovor na 4. prigovor: odnos pretpostavlja razlikovanje podmeta kada je akcident, no ako je odnos subsistentan, ne pretpostavlja, nego sa sobom nosi razlikovanje. Kada se naime kaže da je bitak relativnoga odnositi se prema drugome, pod riječju drugo shvaća se korelativno, što nije ranije, nego istodobno po naravi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.