Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 14, a. 9

Odnosi li se Božje znanje na ono što ne postoji

Prigovor 1. Čini se da Bog nema znanje o nebićima. Božje je, naime, znanje samo o istinitim stvarima. No, istinito i biće su zamjenjivi. Dakle, Božje znanje nije o nebićima.

Prigovor 2. Nadalje, znanje zahtijeva sličnost između onoga koji zna i spoznatoga. No, ono što ne postoji ne može imati nikakvu sličnost s Bogom, koji je sam bitak. Dakle, ono što ne postoji ne može biti spoznato od Boga.

Prigovor 3. Nadalje, Božje je znanje uzrok onoga što on zna. No, nije uzrok nebića, jer nebiće nema uzroka. Dakle, Bog nema znanje o nebićima.

Naprotiv, veli apostol u Rim 4: „Koji zove ono što nije kao ono što jest“.

Odgovaram: Bog zna sve što god jest na bilo koji način. Ništa pak ne priječi da ono što nije jednostavno, na neki način jest. Jednostavno, naime, jesu ona koja su u činu. Ona pak koja nisu u činu jesu u mogućnosti ili samoga Boga ili stvorenja; bilo u radnoj mogućnosti, bilo u trpnoj, bilo u mogućnosti mnijenja, ili maštanja, ili označivanja na bilo koji način. Što god se, dakle, po stvorenju može učiniti ili zamisliti ili reći, pa i što god on sam može učiniti, sve to Bog spoznaje, čak i ako nije u činu. I utoliko se može reći da ima znanje i o nebićima. No, glede onoga što u činu nije, valja uočiti određenu razliku. Neka, naime, premda nisu sada u činu, ipak su ili bila ili će biti, i za sva ta veli se da ih Bog zna znanjem viđenja. Jer, budući da se Božje spoznavanje, koje je njegov bitak, mjeri vječnošću, koja bez uzastopnosti postojanja obuhvaća sve vrijeme, sadašnji se pogled Božji proteže na sve vrijeme i na sve što je u bilo kojemu vremenu, kao na ono što mu je posve prisutno. Neka pak jesu u mogućnosti Boga ili stvorenja, a ipak niti jesu, niti će biti, niti su bila. I s obzirom na ta ne veli se da ima znanje viđenja, nego jednostavnoga shvaćanja. Što se stoga veli jer ono što se kod nas vidi ima odijeljen bitak izvan gledatelja.

Odgovor na 1. prigovor: prema tome kako su u mogućnosti, tako imaju istinitost ona bića koja nisu u činu; istinito je, naime, da su ona u mogućnosti. I tako se znaju od Boga.

Odgovor na 2. prigovor: budući da je Bog sam bitak, utoliko svako pojedino biće jest ukoliko ima udjela u Božjoj sličnosti, kao što je svako biće utoliko toplo ukoliko ima udjela u toplini. Tako i ono što je u mogućnosti, čak i ako nije u činu, spoznaje se od Boga.

Odgovor na 3. prigovor: Božje je znanje uzrok stvari uz pridruženu volju. Otuda nije nužno da sve što Bog zna jest ili je bilo ili će biti, nego samo ono što hoće da bude ili dopušta da bude. I nadalje, nije u Božjem znanju to da ona jesu, nego to da mogu biti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.