Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 14, a. 8

Je li Božje znanje uzrok stvari

Prigovor 1. Čini se da Božje znanje nije uzrok stvari. Origen, naime, tumačeći Poslanicu Rimljanima veli: „Neće nešto biti zato što Bog to zna kao buduće; nego zato što je buduće, stoga se zna od Boga prije nego što postane“.

Prigovor 2. Nadalje, ako se postavi uzrok, postavlja se i učinak. No, Božje je znanje vječno. Ako je, dakle, Božje znanje uzrok stvorenih stvari, čini se da stvorenja jesu od vječnosti.

Prigovor 3. Nadalje, spoznatljivo je prije znanja i njegova mjera, kako se veli u X. Metaphys. No, ono što je kasnije i izmjereno ne može biti uzrok. Dakle, Božje znanje nije uzrok stvari.

Naprotiv, Augustin veli u XV knjizi De Trin.: „Sva stvorenja, i duhovna i tjelesna, ne poznaje Bog zato što jesu; nego zato jesu što ih poznaje“.

Odgovaram: Božje je znanje uzrok stvari. Tako se, naime, Božje znanje odnosi prema svim stvorenim stvarima kao što se znanje umjetnika odnosi prema umjetninama. Znanje je pak umjetnika uzrok umjetnina po tome što umjetnik djeluje po svojemu razumu; otuda je potrebno da oblik razuma bude počelo djelovanja, kao što je toplina počelo zagrijavanja. No, valja razmotriti da naravni oblik, utoliko ukoliko je oblik koji ostaje u onome komu daje bitak, ne označuje počelo djelovanja, nego prema tome što ima nagnuće prema učinku. I slično spoznatljivi oblik ne označuje počelo djelovanja prema tome što je samo u onome koji spoznaje, osim ako mu se ne pridoda nagnuće prema učinku, koje biva po volji. Budući, naime, da se spoznatljivi oblik odnosi prema suprotnostima (jer je isto znanje o suprotnostima), ne bi proizvodio određen učinak ako se ne bi odredio k jednome po težnji, kako se veli u IX. Metaphys. Bjelodano je pak da Bog po svojemu razumu uzrokuje stvari, budući da je njegov bitak njegovo spoznavanje. Otuda je nužno da njegovo znanje bude uzrok stvari, prema tome što ima pridruženu volju. Otuda se Božje znanje, prema tome što je uzrok stvari, obično naziva znanjem odobravanja.

Odgovor na 1. prigovor: Origen je govorio gledajući na pojam znanja, komu ne pripada pojam uzročnosti osim uz pridruženu volju, kako je rečeno. No, to što veli da Bog nešto unaprijed zna zato što je buduće, valja razumjeti prema uzroku posljedičnosti, a ne prema uzroku bivanja. Slijedi, naime, ako su neke stvari buduće, da ih je Bog unaprijed znao; ipak buduće stvari nisu uzrok tome da Bog zna.

Odgovor na 2. prigovor: Božje je znanje uzrok stvari prema tome kako su stvari u znanju. Nije pak bilo u Božjem znanju da stvari budu od vječnosti. Otuda, premda je Božje znanje vječno, ipak ne slijedi da su stvorenja od vječnosti.

Odgovor na 3. prigovor: naravne su stvari u sredini između Božjega znanja i našega znanja; mi, naime, primamo znanje od naravnih stvari, kojih je Bog po svojemu znanju uzrok. Otuda, kao što su naravne spoznatljive stvari prije našega znanja i njegova mjera, tako je Božje znanje prije naravnih stvari i njihova mjera. Kao što je neka kuća u sredini između znanja graditelja koji ju je načinio i znanja onoga koji spoznaju o njoj uzima iz nje već načinjene.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.