Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 14, a. 4

Je li njegovo spoznavanje njegova supstancija

Prigovor 1. Čini se da samo Božje spoznavanje nije njegova supstancija. Spoznavanje je, naime, određeno djelovanje. Djelovanje pak označuje nešto što izlazi od onoga koji djeluje. Dakle, samo Božje spoznavanje nije sama Božja supstancija.

Prigovor 2. Nadalje, kada netko shvaća da spoznaje, to nije shvaćanje nečega velikoga ili glavnoga shvaćenoga, nego shvaćanje nečega drugotnoga i popratnoga. Ako, dakle, Bog jest samo spoznavanje, spoznavati Boga bit će kao kada shvaćamo spoznavanje. I tako spoznavati Boga neće biti nešto veliko.

Prigovor 3. Nadalje, svako spoznavanje jest spoznavanje nečega. Kada, dakle, Bog spoznaje samoga sebe, ako on sam nije drugo doli svoje spoznavanje, on shvaća da spoznaje, i shvaća da shvaća da spoznaje sebe, i tako u beskonačnost. Dakle, samo Božje spoznavanje nije njegova supstancija.

Naprotiv, Augustin veli u VII knjizi De Trin.: „Bogu je to biti što i mudrim biti“. A to je mudrim biti što i spoznavati. Dakle, Bogu je to biti što i spoznavati. No, Božji bitak jest njegova supstancija, kako je gore pokazano. Dakle, Božje spoznavanje jest njegova supstancija.

Odgovaram: nužno je reći da je Božje spoznavanje njegova supstancija. Jer ako bi Božje spoznavanje bilo drugo doli njegova supstancija, moralo bi, kako veli Filozof u XII. Metaphys., nešto drugo biti čin i savršenstvo božanske supstancije, prema čemu bi božanska supstancija stajala kao mogućnost prema činu (što je posve nemoguće); naime, spoznavanje je savršenstvo i čin onoga koji spoznaje. Kako pak to biva, valja razmotriti. Kao što je, naime, gore rečeno, spoznavanje nije djelovanje koje prelazi na nešto vanjsko, nego ostaje u onome koji djeluje kao njegov čin i savršenstvo, kao što je bitak savršenstvo postojećega; naime, kao što bitak slijedi oblik, tako spoznavanje slijedi spoznatljivi lik. U Bogu pak nema oblika koji bi bio drugo doli njegov bitak, kako je gore pokazano. Otuda, budući da je sama njegova bit također spoznatljivi lik, kako je rečeno, iz nužnosti slijedi da je samo njegovo spoznavanje njegova bit i njegov bitak. I tako je očito iz svega prethodnoga da su u Bogu razum, i ono što se spoznaje, i spoznatljivi lik, i samo spoznavanje, posve jedno te isto. Otuda je očito da se time što se Bog naziva spoznavajućim ne postavlja nikakva mnogostrukost u njegovoj supstanciji.

Odgovor na 1. prigovor: spoznavanje nije djelovanje koje izlazi iz samoga djelatnika, nego ostaje u njemu.

Odgovor na 2. prigovor: kada se shvaća ono spoznavanje koje nije samostojno, ne shvaća se nešto veliko; kao kada shvaćamo naše spoznavanje. I stoga nije slično sa samim božanskim spoznavanjem, koje je samostojno.

Odgovor na 3. prigovor: i po tome je očigledan odgovor na treći prigovor. Naime, božansko spoznavanje, koje je u samome sebi samostojno, jest spoznavanje samoga sebe, a ne nečega drugoga, tako da bi se moralo ići u beskonačnost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.