I, q. 13, a. 8
Je li ovo ime Bog ime naravi ili djelovanja
Prigovor 1. Čini se da ovo ime „Bog“ nije ime naravi. Veli, naime, Damaščanin u I knjizi da se „Bog naziva od theein“, što znači trčati i grijati svemir; „ili od aithein, to jest gorjeti (jer Bog naš je oganj koji proždire svu zloću); ili od theasthai“, što znači motriti sve. A sve to pripada djelovanju. Dakle, ovo ime „Bog“ označuje djelovanje, a ne narav.
Prigovor 2. Nadalje, prema tome kako se nešto s naše strane spoznaje, tako se i imenuje. No, božanska nam je narav nepoznata. Dakle, ovo ime „Bog“ ne označuje božansku narav.
Naprotiv, Ambrozije veli u I knjizi De fide da je Bog ime naravi.
Odgovaram: nije uvijek isto ono od čega se ime nadijeva da bi označivalo i ono za čije se označivanje ime nadijeva. Kao što, naime, supstanciju stvari spoznajemo po njezinim svojstvima ili djelovanjima, tako supstanciju stvari nazivamo ponekad po nekom njezinu djelovanju ili svojstvu, kao što supstanciju kamena nazivamo po nekom njegovu djelovanju, zato što ranjava nogu; ipak to ime nije nadjenuto da označuje to djelovanje, nego supstanciju kamena. Ako pak postoje stvari koje su nam po sebi poznate, kao toplina, hladnoća, bjelina i tomu slično, one se ne nazivaju po drugima. Otuda je u takvima isto ono što ime označuje i ono od čega se ime nadijeva da bi označivalo. Budući, dakle, da nam Bog nije poznat u svojoj naravi, nego nam biva poznat iz svojih djelovanja ili učinaka, iz njih ga možemo imenovati, kako je gore rečeno. Otuda je ovo ime „Bog“ ime djelovanja s obzirom na ono od čega se nadijeva da bi označivalo. Nadijeva se, naime, ovo ime od sveopće providnosti o stvarima; svi, naime, koji govore o Bogu pod tim smjeraju imenovati Boga, ono što ima sveopću providnost o stvarima. Otuda Dionizije veli u XII poglavlju De div. nom. da je „božanstvo ono što sve vidi savršenom providnošću i dobrotom“. Preuzeto pak iz toga djelovanja, ovo ime „Bog“ nadjenuto je da označuje božansku narav.
Odgovor na 1. prigovor: sve što je naveo Damaščanin pripada providnosti, od koje se nadijeva ovo ime „Bog“ da bi označivalo.
Odgovor na 2. prigovor: prema tome kako narav neke stvari možemo spoznati iz njezinih svojstava i učinaka, tako je imenom možemo označiti. Otuda, budući da supstanciju kamena iz njegova svojstva možemo spoznati po njoj samoj, znajući što je kamen, ovo ime „kamen“ označuje samu narav kamena prema onome što u sebi jest; označuje, naime, definiciju kamena, po kojoj znamo što je kamen. Pojam, naime, koji ime označuje jest definicija, kako se veli u IV. Metaphys. No, iz božanskih učinaka ne možemo spoznati božansku narav prema onome što u sebi jest, tako da o njoj znamo što jest; nego po načinu uzvišenosti, uzročnosti i nijekanja, kako je gore rečeno. I tako ovo ime „Bog“ označuje božansku narav. Nadjenuto je, naime, ovo ime da označi nešto što postoji iznad svega, što je počelo svega i odijeljeno od svega. To, naime, smjeraju označiti oni koji imenuju Boga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.