I, q. 13, a. 6
Pod pretpostavkom da se izriču analogno, izriču li se o Bogu ponajprije, ili o stvorenjima
Prigovor 1. Čini se da se imena prije izriču o stvorenjima nego o Bogu. Prema tome naime kako spoznajemo nešto, prema tome to imenujemo; budući da su imena, prema Filozofu, znakovi pojmova. No prije spoznajemo stvorenje nego Boga. Dakle, imena nametnuta od nas prije priliče stvorenjima nego Bogu.
Prigovor 2. Nadalje, prema Dioniziju u knjizi De div. nom., Boga imenujemo iz stvorenjâ. No imena prenesena sa stvorenjâ na Boga prije se izriču o stvorenjima nego o Bogu; poput lav, kamen i tome slično. Dakle, sva imena koja se o Bogu i o stvorenjima govore, prije se govore o stvorenjima nego o Bogu.
Prigovor 3. Nadalje, sva imena koja se zajednički govore o Bogu i stvorenjima govore se o Bogu kao o uzroku svega, kako veli Dionizije. No ono što se o nekome govori po uzroku, poslije se o njemu govori; prije se naime životinja naziva zdravom nego lijek, koji je uzrok zdravlja. Dakle, takva se imena prije izriču o stvorenjima nego o Bogu.
Naprotiv, kaže se u Ef 3, „pragibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa, od kojega se svako očinstvo na nebu i na zemlji imenuje“. I isti se razlog čini o drugim imenima koja se o Bogu i stvorenjima govore. Dakle, takva se imena prije izriču o Bogu nego o stvorenjima.
Odgovaram: u svim imenima koja se o mnogima analogno izriču, nužno je da se sva izriču s obzirom na jedno, i stoga mora biti da se to jedno postavi u definiciju sviju. I budući da je pojam koji ime označava definicija, kako se kaže u IV. Metaphys., nužno je da se to ime prije izriče o onome što se postavlja u definiciju drugih, a poslije o drugima, prema redu kojim se približavaju onome prvome ili više ili manje; kao što zdravo koje se izriče o životinji ulazi u definiciju zdravoga koje se izriče o lijeku, koji se naziva zdravim ukoliko uzrokuje zdravlje u životinji; i u definiciju zdravoga koje se izriče o mokraći, koja se naziva zdravom ukoliko je znak zdravlja životinje. Tako se dakle sva imena koja se metaforički govore o Bogu prije izriču o stvorenjima nego o Bogu, jer izrečena o Bogu ne označavaju ništa drugo doli sličnosti prema takvim stvorenjima. Kao što naime smijati se, izrečeno o livadi, ne označava ništa drugo doli da se livada slično odnosi u uresu kada cvjeta kao čovjek kada se smije, prema sličnosti razmjera; tako ime lava, izrečeno o Bogu, ne označava ništa drugo doli da se Bog slično odnosi da snažno djeluje u svojim djelima kao lav u svojima. I tako je očito da se, prema tome kako se govore o Bogu, njihovo značenje ne može definirati osim po onome što se o stvorenjima izriče. O drugim pak imenima koja se ne izriču metaforički o Bogu bio bi također isti razlog kada bi se govorila o Bogu samo uzročno, kako su neki postavili. Tako bi naime, kada se kaže Bog je dobar, bilo ništa drugo doli: Bog je uzrok dobrote stvorenja; i tako bi ovo ime dobar, izrečeno o Bogu, zatvaralo u svojemu razumijevanju dobrotu stvorenja. Stoga bi se dobar prije izricalo o stvorenju nego o Bogu. No gore je pokazano da se takva imena ne govore o Bogu samo uzročno, nego i bitno. Kada se naime kaže Bog je dobar ili mudar, ne označava se samo da je on uzrok mudrosti ili dobrote, nego da to u njemu uzvišenije unaprijed postoji. Stoga prema tome treba reći da se, što se tiče stvari označene imenom, prije izriču o Bogu nego o stvorenjima, jer od Boga takva savršenstva u stvorenja teku. No što se tiče nametanja imena, prije se od nas nameću stvorenjima, koja prije spoznajemo. Stoga i imaju način označavanja koji priliči stvorenjima, kako je gore rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: taj prigovor polazi s obzirom na nametanje imena.
Odgovor na 2. prigovor: nije isti razlog o imenima koja se metaforički govore o Bogu i o drugima, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: taj bi prigovor vrijedio kada bi se takva imena samo uzročno govorila o Bogu, a ne bitno, kao zdravo o lijeku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.