Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 13, a. 5

Izriču li se neka imena o Bogu i stvorenjima jednoznačno ili raznoznačno

Prigovor 1. Čini se da se ono što se govori o Bogu i stvorenjima jednoznačno o njima izriče. Svako se naime raznoznačno svodi na jednoznačno, kao mnoga na jedno. Ako se naime ovo ime pas raznoznačno izriče o onome koji laje i o morskom psu, mora biti da se o nekima jednoznačno izriče, naime o svim lajavcima; drukčije bi se naime išlo u beskonačnost. Nalaze se pak neki djelatnici jednoznačni, koji se slažu sa svojim učincima u imenu i definiciji, kao što čovjek rađa čovjeka; a neki djelatnici raznoznačni, kao što sunce uzrokuje toplo, premda samo nije toplo osim raznoznačno. Čini se dakle da je prvi djelatnik, na kojega se svi djelatnici svode, jednoznačan djelatnik. I tako se ono što se govori o Bogu i stvorenjima jednoznačno izriče.

Prigovor 2. Nadalje, prema raznoznačnim stvarima ne opaža se nikakva sličnost. Budući dakle da postoji neka sličnost stvorenja prema Bogu, prema onome iz Post 1, „načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku“, čini se da se nešto jednoznačno govori o Bogu i stvorenjima.

Prigovor 3. Nadalje, mjera je istovrsna s mjerenim, kako se kaže u X. Metaphys. No Bog je prva mjera svih bića, kako se na istome mjestu kaže. Dakle, Bog je istovrstan sa stvorenjima. I tako se nešto može jednoznačno reći o Bogu i stvorenjima.

Naprotiv, sve što se izriče o nekima prema istom imenu a ne prema istom pojmu, izriče se o njima raznoznačno. No nijedno ime ne priliči Bogu prema onom pojmu prema kojemu se izriče o stvorenju, naime mudrost je u stvorenjima kakvoća, no ne i u Bogu; promijenjeni pak rod mijenja pojam, budući da je dio definicije. I isti je razlog u drugome. Što god se dakle govori o Bogu i stvorenjima, raznoznačno se govori.

Naprotiv, nadalje, Bog je više udaljen od stvorenjâ nego ma koja stvorenja međusobno. No zbog udaljenosti nekih stvorenjâ događa se da se ništa jednoznačno o njima ne može izreći; kao o onima koja se ne slažu u nekome rodu. Dakle, mnogo manje o Bogu i stvorenjima izriče se išta jednoznačno, nego se sve izriče raznoznačno.

Odgovaram: nemoguće je da se išta izriče o Bogu i stvorenjima jednoznačno. Zato što svaki učinak koji ne doseže moć djelatnoga uzroka prima sličnost djelatnika ne prema istom pojmu, nego nedostatno, tako da ono što je podijeljeno i višestruko u učincima, u uzroku jest jednostavno i na isti način; kao što sunce prema jednoj moći mnogovrsne i različite oblike u ovim nižim stvarima proizvodi. Na isti način, kako je gore rečeno, sva savršenstva stvari, koja su u stvorenim stvarima podijeljeno i višestruko, u Bogu unaprijed postoje sjedinjeno. Tako dakle, kada se neko ime koje pripada savršenstvu govori o stvorenju, označava to savršenstvo kao lučeno prema pojmu definicije od drugih; na primjer kada se ovo ime mudar govori o čovjeku, označavamo neko savršenstvo lučeno od biti čovjeka, i od moći i od njegova bitka, i od svega takvoga. No kada to ime kažemo o Bogu, ne namjeravamo označiti nešto lučeno od njegove biti ili moći ili bitka. I tako, kada se ovo ime mudar govori o čovjeku, na neki način opisuje i obuhvaća označenu stvar; no ne kada se govori o Bogu, nego ostavlja označenu stvar kao neobuhvaćenu, i onu koja nadilazi označavanje imena. Stoga je očito da se ne prema istom pojmu ovo ime mudar govori o Bogu i o čovjeku. I isti je razlog o drugome. Stoga se nijedno ime ne izriče jednoznačno o Bogu i stvorenjima. Ali niti posve raznoznačno, kako su neki rekli. Zato što se prema tome iz stvorenjâ ništa ne bi moglo spoznati o Bogu, niti dokazati; nego bi uvijek upadala zabluda raznoznačnosti. A to je kako protiv filozofâ, koji mnoge stvari dokazbeno o Bogu dokazuju, tako također protiv apostola koji u Rim 1 kaže: „Nevidljivo njegovo, umom spoznato po onome što je stvoreno, jasno se vidi“. Treba dakle reći da se takva imena govore o Bogu i stvorenjima prema analogiji, to jest razmjeru. Što uistinu biva dvostruko u imenima: ili zato što mnoga bića imaju razmjer prema jednome, kao što se zdravo govori o lijeku i mokraći, ukoliko oboje ima red i razmjer prema zdravlju životinje, kojemu je ovo uistinu znak, a ono uzrok; ili po tome što jedno ima razmjer prema drugome, kao što se zdravo govori o lijeku i životinji, ukoliko je lijek uzrok zdravlja koje je u životinji. I na taj se način neka imena govore o Bogu i stvorenjima analogno, a ne čisto raznoznačno, niti jednoznačno. Ne možemo naime imenovati Boga osim iz stvorenjâ, kako je gore rečeno. I tako, što god se govori o Bogu i stvorenjima, govori se prema tome što postoji neki red stvorenja prema Bogu, kao prema počelu i uzroku u kojemu unaprijed izvrsno postoje sva savršenstva stvari. I taj način zajedništva posredan je između čiste raznoznačnosti i jednostavne jednoznačnosti. Niti je naime u onome što se analogno izriče jedan pojam, kao što je u jednoznačnima; niti posve različit, kao u raznoznačnima; nego ime koje se tako višestruko izriče označava različite razmjere prema nečemu jednome; kao što zdravo izrečeno o mokraći označava znak zdravlja životinje, a izrečeno o lijeku označava uzrok istoga zdravlja.

Odgovor na 1. prigovor: premda u izricanjima treba raznoznačne izraze svesti na jednoznačne, ipak u djelovanjima djelatnik koji nije jednoznačan po nužnosti prethodi jednoznačnom djelatniku. Djelatnik naime koji nije jednoznačan sveopći je uzrok čitave vrste, kao što je sunce uzrok rađanja svih ljudi. Jednoznačni pak djelatnik nije sveopći djelatni uzrok čitave vrste (inače bi bio uzrok samoga sebe, budući da je pod vrstom sadržan), nego je pojedinačni uzrok s obzirom na ovu individuu, koju uspostavlja u sudioništvu vrste. Sveopći dakle uzrok čitave vrste nije jednoznačan djelatnik. Sveopći je pak uzrok prije pojedinačnoga. Taj pak sveopći djelatnik, premda nije jednoznačan, nije ipak posve raznoznačan, jer tako ne bi činio sebi slično; nego se može nazvati analognim djelatnikom, kao što se u izricanjima sve jednoznačne stvari svode na jedno prvo, ne jednoznačno, nego analogno, a to je biće.

Odgovor na 2. prigovor: sličnost je stvorenja prema Bogu nesavršena, jer niti isto prema rodu ne prikazuje, kako je gore rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: Bog nije razmjerna mjera mjerenim stvarima. Stoga ne mora biti da Bog i stvorenja budu sadržani pod jednim rodom.

Odgovor na 4. prigovor: ono pak što je protivno zaključuje da se takva imena ne izriču jednoznačno o Bogu i stvorenjima, no ne i da se izriču raznoznačno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.