I, q. 13, a. 2
Izriču li se neka imena izrečena o Bogu o njemu supstancijalno
Prigovor 1. Čini se da se nijedno ime ne izriče o Bogu supstancijalno. Kaže naime Damaščanin: „Treba svako pojedino od onoga što se o Bogu izriče ne da označava što jest prema supstanciji, nego da pokazuje što nije, ili određeni odnos, ili nešto od onoga što slijedi narav ili djelovanje“.
Prigovor 2. Nadalje, kaže Dionizije u 1. poglavlju De div. nom.: „Naći ćeš čitavu pjesmu svetih teologâ kako prema dobrim izlascima božanstva očitujući i hvaleći dijeli Božja imenovanja“, i smisao je da se imena koja sveti naučitelji uzimaju u božansku hvalu razlikuju prema izlascima samoga Boga. No ono što označava izlazak neke stvari ne označava ništa što pripada njezinoj biti. Dakle, imena izrečena o Bogu ne govore se o njemu supstancijalno.
Prigovor 3. Nadalje, prema tome se nešto imenuje od nas prema čemu se razumije. No Bog se u ovome životu ne razumije od nas prema svojoj supstanciji. Dakle, niti se ijedno ime nametnuto od nas ne izriče o Bogu prema njegovoj supstanciji.
Naprotiv, Augustin kaže u VI De Trin.: „Bogu je to biti što i hrabrim biti ili mudrim biti, i ako što o onoj jednostavnosti rekneš, čime se njegova supstancija označava“. Dakle, sva takva imena označavaju božansku supstanciju.
Odgovaram: o imenima koja se o Bogu govore niječno, ili koja označavaju njegov odnos prema stvorenju, bjelodano je da njegovu supstanciju nipošto ne označavaju; nego uklanjanje nečega od njega, ili njegov odnos prema drugome, ili radije nekoga drugoga prema njemu. Ali o imenima koja se apsolutno i potvrdno govore o Bogu, poput dobar, mudar i tome slično, na različite su načine neki smatrali. Neki su naime rekli da su sva ta imena, premda se potvrdno o Bogu izriču, ipak više pronađena za uklanjanje nečega od Boga nego za postavljanje nečega u njemu. Stoga govore da kada kažemo da je Bog živući, označavamo da Bog nije na onaj način kao nežive stvari, i slično treba uzeti u drugome. I to je postavio rabi Mojsije. Drugi pak kažu da su ta imena nametnuta za označavanje njegova odnosa prema stvorenjima, tako da kada kažemo Bog je dobar, smisao bude: Bog je uzrok dobrote u stvarima. I isti je razlog u drugome. No i jedno i drugo od toga čini se neprikladnim, zbog troga. Ponajprije zato što se prema nijednoj od tih postavki ne bi mogao navesti razlog zašto bi se neka imena više izricala o Bogu nego druga. Tako je naime uzrok tijelâ kao što je uzrok dobrih stvari; stoga, ako se ništa drugo ne označava kada se kaže Bog je dobar osim Bog je uzrok dobrih stvari, moći će se slično reći da je Bog tijelo, jer je uzrok tijelâ. Isto tako, po tome što se kaže da je tijelo, uklanja se to da ne bude biće samo u mogućnosti, poput prve tvari. Drugo, zato što bi slijedilo da se sva imena izrečena o Bogu izriču o njemu poslije, kao što se zdravo poslije izriče o lijeku po tome što označava samo to da je uzrok zdravlja u životinji, o kojoj se prije izriče zdravo. Treće, zato što je to protiv nakane onih koji govore o Bogu. Drugo naime namjeravaju reći kada kažu da je Bog živući nego da je uzrok našega života, ili da se razlikuje od neživih tijela. I stoga treba drukčije reći, da takva imena uistinu označavaju božansku supstanciju, i izriču se o Bogu supstancijalno, ali zaostaju za njegovim prikazivanjem. Što je ovako očito. Imena naime tako označavaju Boga prema tome kako ga naš razum spoznaje. Naš pak razum, budući da Boga spoznaje iz stvorenjâ, tako ga spoznaje prema tome kako ga stvorenja prikazuju. Pokazano je pak gore da Bog u sebi unaprijed posjeduje sva savršenstva stvorenjâ, kao jednostavno i općenito savršen. Stoga ga svako pojedino stvorenje dotle prikazuje i slično mu je ukoliko neko savršenstvo ima, ipak ne tako da bi ga prikazivalo kao nešto iste vrste ili roda, nego kao izvrsno počelo, za čijim oblikom učinci zaostaju, no čiju određenu sličnost učinci ipak zadobivaju; kao što oblici nižih tijela prikazuju sunčevu moć. I to je gore izloženo kada se raspravljalo o božanskom savršenstvu. Tako dakle navedena imena označavaju božansku supstanciju, nesavršeno ipak, kao što je i stvorenja nesavršeno prikazuju. Kada se dakle kaže Bog je dobar, nije smisao: Bog je uzrok dobrote, ili Bog nije zao; nego je smisao: ono što dobrotom nazivamo u stvorenjima, unaprijed postoji u Bogu, i to uistinu prema višem načinu. Stoga iz toga ne slijedi da Bogu priliči biti dobar ukoliko uzrokuje dobrotu, nego radije obrnuto, zato što je dobar, dobrotu stvarima širi, prema onome Augustinovu iz De doctr. Christ., „ukoliko je dobar, jesmo“.
Odgovor na 1. prigovor: Damaščanin stoga kaže da ta imena ne označavaju što je Bog jer se nijednim od tih imena ne izražava što je Bog savršeno, nego ga svako pojedino nesavršeno označava, kao što ga i stvorenja nesavršeno prikazuju.
Odgovor na 2. prigovor: u označavanju imenâ katkada je jedno ono odakle se ime nameće za označavanje, a drugo ono za čije se označavanje ime nameće; kao što se ovo ime kamen [lapis] nameće od onoga što ranjava nogu [laedit pedem], ipak se ne nameće za to označavanje da bi označavalo ono što ranjava nogu, nego za označavanje određene vrste tijelâ; inače bi sve što ranjava nogu bilo kamen. Tako dakle treba reći da se takva božanska imena nameću uistinu od izlazaka božanstva; kao što naime prema različitim izlascima savršenstava stvorenja Boga prikazuju, premda nesavršeno; tako naš razum prema svakom pojedinom izlasku Boga spoznaje i imenuje. No ipak ta imena ne nameće za označavanje samih izlazaka, tako da kada se kaže Bog je živući smisao bude: od njega izlazi život; nego za označavanje samoga počela stvari, ukoliko u njemu unaprijed postoji život, premda na uzvišeniji način nego što se razumije ili označava.
Odgovor na 3. prigovor: bit Božju u ovome životu ne možemo spoznati prema tome kako jest u sebi, nego je spoznajemo prema tome kako se prikazuje u savršenstvima stvorenjâ. I tako je imena od nas nametnuta označavaju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.