I, q. 13, a. 12
Mogu li se potvrdne tvrdnje oblikovati o Bogu
Prigovor 1. Čini se da se o Bogu ne mogu oblikovati potvrdni sudovi. Veli, naime, Dionizije u II poglavlju Cael. hier. da su „nijekanja o Bogu istinita, a tvrdnje nesukladne“.
Prigovor 2. Nadalje, Boetije veli u knjizi De Trin. da „jednostavan oblik ne može biti subjekt“. No, Bog je u najvišem stupnju jednostavan oblik, kako je gore pokazano. Dakle, ne može biti subjekt. A sve ono o čemu se oblikuje potvrdni sud uzima se kao subjekt. Dakle, o Bogu se ne može oblikovati potvrdni sud.
Prigovor 3. Nadalje, svaki razum koji stvar shvaća drukčije nego što jest, lažan je. No, Bog posjeduje bitak bez ikakva sastava, kako je gore dokazano. Budući, dakle, da svaki potvrdni razum shvaća nešto sa sastavom, čini se da se potvrdni sud o Bogu ne može istinito oblikovati.
Naprotiv, vjeri ne podliježe lažno. No, neki potvrdni sudovi podliježu vjeri, kao to da je Bog trojstven i jedan, i da je svemoguć. Dakle, o Bogu se mogu istinito oblikovati potvrdni sudovi.
Odgovaram: potvrdni sudovi mogu se istinito oblikovati o Bogu. Da bi to bilo bjelodano, valja znati da u svakom istinitom potvrdnom sudu predikat i subjekt moraju na neki način označivati isto po stvari, a različito po razumu. I to je očito kako u sudovima koji imaju akcidentalni predikat, tako i u onima koji imaju supstancijalni predikat. Bjelodano je, naime, da su „čovjek“ i „bijelo“ isto po subjektu, a razlikuju se po razumu; naime, drukčiji je pojam čovjeka, a drukčiji pojam bijeloga. I slično kada kažem „čovjek je životinja“, ono samo što je čovjek, uistinu je životinja; u istom je, naime, podmetu i osjetilna narav, po kojoj se naziva životinjom, i razumska, po kojoj se naziva čovjekom. Otuda su i ovdje predikat i subjekt isto po podmetu, ali različito po razumu. No, i u sudovima u kojima se isto izriče o samome sebi to se na neki način nalazi: utoliko ukoliko razum ono što stavlja sa strane subjekta privlači k strani podmeta, a ono što stavlja sa strane predikata privlači k naravi oblika koji postoji u podmetu, prema čemu se veli da se predikati uzimaju formalno, a subjekti materijalno. Ovoj pak različitosti koja je po razumu odgovara mnoštvo predikata i subjekta, dok istovjetnost stvari razum označuje samim sastavljanjem. Bog pak, promatran u sebi, posve je jedan i jednostavan, no ipak ga naš razum spoznaje prema različitim poimanjima, zato što ga ne može vidjeti onako kako jest u samome sebi. No ipak, premda ga shvaća pod različitim poimanjima, ipak spoznaje da svim njegovim poimanjima odgovara jednostavno jedna te ista stvar. To, dakle, mnoštvo koje je po razumu predstavlja po mnoštvu predikata i subjekta, dok jedinstvo razum predstavlja po sastavljanju.
Odgovor na 1. prigovor: Dionizije veli da su tvrdnje o Bogu nesukladne, ili neprikladne prema drugom prijevodu, utoliko ukoliko nijedno ime ne pripada Bogu prema načinu označivanja, kako je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: naš razum ne može shvatiti jednostavne samostojne oblike onako kako jesu u samima sebi, nego ih shvaća na način složenih stvari, u kojima postoji nešto što je podmet i postoji nešto što u njemu jest. I stoga shvaća jednostavan oblik pod vidom subjekta i pridaje mu nešto.
Odgovor na 3. prigovor: ovaj sud: „razum koji stvar shvaća drukčije nego što jest, lažan je“, dvostruk je iz toga što ovaj prilog „drukčije“ može određivati ovaj glagol „shvaća“ sa strane shvaćenoga ili sa strane onoga koji shvaća. Ako je sa strane shvaćenoga, tako je sud istinit, i smisao je: koji god razum shvaća da stvar jest drukčije nego što jest, lažan je. No, to nema mjesta u ovom slučaju, jer naš razum, oblikujući sud o Bogu, ne veli da je on složen, nego jednostavan. Ako je pak sa strane onoga koji shvaća, tako je sud lažan. Drukčiji je, naime, način razuma u shvaćanju, nego stvari u bivanju. Bjelodano je, naime, da naš razum materijalne stvari koje postoje ispod njega shvaća nematerijalno; ne da shvaća da su one nematerijalne, nego ima nematerijalan način u shvaćanju. I slično, kada shvaća jednostavne stvari koje su iznad njega, shvaća ih prema svojemu načinu, to jest složeno, ipak ne tako da bi shvaćao da su one složene. I tako naš razum nije lažan kada oblikuje sastav o Bogu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.