I, q. 13, a. 10
Uzima li se jednoznačno ili raznoznačno, prema tome što označava Boga po naravi, i po sudioništvu, i prema mnijenju
Prigovor 1. Čini se da se ovo ime „Bog“ jednoznačno izriče o Bogu po naravi, i po sudjelovanju, i po mnijenju. Gdje je, naime, različito značenje, ondje nema proturječja onoga koji tvrdi i onoga koji niječe; dvoznačnost, naime, priječi proturječje; no katolik govoreći „idol nije Bog“ proturječi poganinu koji govori „idol jest Bog“. Dakle, „Bog“ uzet na oba mjesta izriče se jednoznačno.
Prigovor 2. Nadalje, kao što je idol bog po mnijenju, a ne po istini, tako se uživanje tjelesnih naslada naziva blaženstvom po mnijenju, a ne po istini. No, ovo ime „blaženstvo“ jednoznačno se izriče o tom umišljenom blaženstvu i o tom istinitom blaženstvu. Dakle, i ovo ime „Bog“ jednoznačno se izriče o Bogu po istini i o bogu po mnijenju.
Prigovor 3. Nadalje, jednoznačnima se nazivaju ona kojih je pojam jedan. No, katolik, kada veli da je jedan Bog, pod imenom Boga razumije svemoguću stvarnost i nadasve častivu; a to isto razumije i poganin kada veli da je idol bog. Dakle, ovo ime „Bog“ jednoznačno se izriče na oba mjesta.
Naprotiv, ono što je u razumu jest sličnost onoga što je u stvari, kako se veli u I knjizi Periherm. No, „životinja“, izrečeno o pravoj životinji i o naslikanoj životinji, izriče se dvoznačno. Dakle, ovo ime „Bog“, izrečeno o pravom Bogu i o bogu po mnijenju, izriče se dvoznačno.
Naprotiv, nadalje, nitko ne može označiti ono što ne spoznaje; no poganin ne spoznaje božansku narav; dakle, kada veli „idol jest Bog“, ne označuje pravo božanstvo. A njega označuje katolik govoreći da je jedan Bog. Dakle, ovo ime „Bog“ ne izriče se jednoznačno, nego dvoznačno, o pravom Bogu i o bogu po mnijenju.
Odgovaram: ovo ime „Bog“, u navedena tri značenja, ne uzima se ni jednoznačno ni dvoznačno, nego analogno. Što je bjelodano iz ovoga: jer u jednoznačnih je sasvim isti pojam, u dvoznačnih je sasvim različit pojam, dok u analognih mora biti tako da se ime uzeto prema jednomu značenju stavlja u definiciju istoga imena uzetoga prema drugim značenjima. Kao što se biće izrečeno o supstanciji stavlja u definiciju bića prema tome kako se izriče o akcidentu; i „zdravo“ izrečeno o životinji stavlja se u definiciju „zdravoga“ prema tome kako se izriče o mokraći i o lijeku; naime, od ovoga zdravlja koje je u životinji, mokraća je znak, a lijek uzročnik. Tako biva u ovom slučaju. Naime, ovo ime „Bog“, prema tome kako se uzima za pravoga Boga, uzima se u pojmu Boga prema tome kako se naziva bogom po mnijenju ili po sudjelovanju. Kada, naime, nekoga nazivamo bogom po sudjelovanju, pod imenom Boga razumijemo nešto što ima sličnost pravoga Boga. Slično, kada idola nazivamo bogom, pod ovim imenom „Bog“ razumijemo da se označuje nešto o čemu ljudi imaju mnijenje da jest Bog. I tako je bjelodano da je značenje imena jedno i drugo, ali jedno od tih značenja uključeno je u druga značenja. Otuda je bjelodano da se izriče analogno.
Odgovor na 1. prigovor: mnogostrukost imenâ ne promatra se prema izricanju imena, nego prema značenju; ovo se, naime, ime „čovjek“, o komu god se izricalo, bilo istinito bilo lažno, izriče na jedan način. No, tada bi se izricalo mnogostruko kada bismo ovim imenom „čovjek“ smjerali označiti različite stvari; na primjer, ako bi jedan smjerao označiti ovim imenom „čovjek“ ono što uistinu jest čovjek, a drugi bi istim imenom smjerao označiti kamen ili nešto drugo. Otuda je očito da katolik govoreći da idol nije Bog proturječi poganinu koji to tvrdi, jer se i jedan i drugi služe ovim imenom „Bog“ da označe pravoga Boga. Kada, naime, poganin veli da je idol bog, ne služi se ovim imenom prema tome što označuje boga po mnijenju; tako bi, naime, govorio istinu, budući da se i katolici katkada u takvu značenju služe tim imenom, kao kada se veli: „Svi bogovi pogana zlodusi su“.
Odgovor na 2. prigovor: i slično valja reći na drugi i treći prigovor. Naime, ti razlozi polaze od različitosti izricanja imena, a ne od različita značenja.
Odgovor na 4. prigovor: „životinja“ izrečeno o pravoj i o naslikanoj životinji ne izriče se čisto dvoznačno; nego Filozof u širem smislu uzima dvoznačnosti, prema tome što u sebi uključuju analogije. Jer se i biće, koje se izriče analogno, katkada naziva dvoznačno izricanim o različitim kategorijama.
Odgovor na 5. prigovor: samu narav Boga kako je u sebi ne spoznaje ni katolik ni poganin, nego je i jedan i drugi spoznaju prema nekom pojmu uzročnosti ili izvrsnosti ili uklanjanja, kako je gore rečeno. I prema tomu, u istom značenju može poganin uzeti ovo ime „Bog“ kada veli „idol jest Bog“, u kojemu ga uzima katolik govoreći „idol nije Bog“. Ako bi pak postojao netko tko ni po kakvu pojmu ne bi spoznavao Boga, taj ga ne bi ni imenovao, osim možda onako kako izgovaramo imena kojih značenje ne poznajemo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.