Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 12, a. 8

Spoznaje li stvoreni razum koji gleda Božju bit sve u njoj

Prigovor 1. Čini se da oni koji gledaju Boga po biti vide sve u Bogu. Kaže naime Grgur u IV. knjizi Dialog.: „Što je to što ne bi vidjeli oni koji vide onoga koji sve vidi?“ No Bog vidi sve. Dakle, oni koji vide Boga, vide sve.

Prigovor 2. Isto tako, tko god vidi zrcalo, vidi ono što u zrcalu sja. No sve što god nastaje ili može nastati, u Bogu sja kao u nekome zrcalu, on naime sve spoznaje u samome sebi. Dakle, tko god vidi Boga, vidi sve što jest i što može nastati.

Prigovor 3. Nadalje, onaj tko razumije ono što je veće, može razumjeti najmanje stvari, kako se kaže u III. De anima. No sve što Bog čini ili može učiniti manje je od njegove biti. Dakle, tko god razumije Boga, može razumjeti sve što Bog čini ili može učiniti.

Prigovor 4. Nadalje, razumno stvorenje naravno želi sve znati. Ako dakle gledajući Boga ne bi znalo sve, ne umiruje se njegova naravna želja, i tako gledajući Boga neće biti blaženo. Što je neprikladno. Gledajući dakle Boga, zna sve.

Naprotiv, anđeli vide Boga po biti, a ipak ne znaju sve. Niže naime anđele viši čiste od neznanja, kako kaže Dionizije u 7. poglavlju Cael. Hier. Oni također ne znaju buduće samonikle događaje i misli srdaca, jer to pripada samo Bogu. Ne vide dakle svi koji vide Božju bit sve.

Odgovaram: stvoreni razum, gledajući božansku bit, ne vidi u njoj sve što Bog čini ili može učiniti. Bjelodano je naime da se tako neke stvari vide u Bogu prema tome kako su u njemu. Sve pak druge stvari jesu u Bogu kao što su učinci po moći u svojemu uzroku. Tako se dakle vide druge stvari u Bogu kao učinci u svojemu uzroku. No bjelodano je da koliko se savršenije neki uzrok vidi, toliko se više njegovih učinaka u njemu može vidjeti. Tko naime ima uzdignut razum, čim se postavi jedno dokazbeno načelo, odmah iz njega prima spoznaju mnogih zaključaka, što ne priliči onome tko je slabijega razuma, nego njemu treba pojedinačno razjasniti. Onaj dakle razum može u uzroku spoznati sve učinke uzroka i sve razloge učinaka koji uzrok posvema obuhvaća. Nijedan pak stvoreni razum ne može posvema obuhvatiti Boga, kako je pokazano. Nijedan dakle stvoreni razum, gledajući Boga, ne može spoznati sve što Bog čini ili može učiniti, to bi naime značilo obuhvatiti njegovu moć. No od onoga što Bog čini ili može učiniti, utoliko neki razum više spoznaje ukoliko savršenije vidi Boga.

Odgovor na 1. prigovor: Grgur govori s obzirom na dostatnost objekta, naime Boga, koji, koliko je do njega samoga, dostatno sadrži sve i pokazuje. Ne slijedi ipak da svatko tko vidi Boga spoznaje sve, jer ne obuhvaća njega savršeno.

Odgovor na 2. prigovor: onome koji vidi zrcalo nije nužno da sve u zrcalu vidi, osim ako zrcalo svojim vidom obuhvati.

Odgovor na 3. prigovor: premda je veće vidjeti Boga nego sve druge stvari, ipak je veće tako vidjeti Boga da se sve u njemu spozna, nego tako vidjeti njega da se ne spozna sve, nego manje ili više stvari u njemu. Već je naime pokazano da mnoštvo spoznatoga u Bogu slijedi način gledanja njega, bilo više savršen bilo manje savršen.

Odgovor na 4. prigovor: naravna želja razumnoga stvorenja upravljena je k znanju svega onoga što pripada savršenstvu razuma; a to su vrste i rodovi stvari, i njihovi razlozi, koje će u Bogu vidjeti svatko tko gleda božansku bit. No spoznavati druge pojedinačne stvari, i misli i djela njihova, ne pripada savršenstvu stvorenoga razuma, niti k tome smjera njegova naravna želja; niti opet spoznavati ono što još ne postoji, ali može nastati od Boga. Kada bi se pak samo Bog gledao, koji je izvor i počelo cjelokupnoga bitka i istine, tako bi ispunio naravnu želju za znanjem da se ništa drugo ne bi tražilo, i čovjek bi bio blažen. Stoga Augustin kaže u V. knjizi Confess.: „Nesretan je čovjek koji zna sve one stvari“ (naime stvorenja), „a tebe ne zna; blažen je pak onaj koji tebe zna, čak i ako one stvari ne zna. Onaj pak koji i tebe i one stvari poznaje, nije zbog njih blaženiji, nego je samo zbog tebe blažen“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.