I, q. 12, a. 6
Vidi li među onima koji gledaju Božju bit jedan savršenije od drugoga
Prigovor 1. Čini se da među onima koji gledaju Božju bit jedan ne vidi savršenije od drugoga. Kaže se naime u 1 Iv 3, „vidjet ćemo ga kao što jest“. No on jest na jedan način. Dakle, na jedan način vidjet će se od sviju. Ne dakle savršenije i manje savršeno.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u knjizi De octoginta tribus quaest. da jednu stvar jedan ne može razumjeti više od drugoga. No svi koji gledaju Boga po biti razumiju Božju bit, razumom se naime vidi Bog, a ne osjetilom, kako je gore navedeno. Dakle, među onima koji gledaju božansku bit jedan ne vidi jasnije od drugoga.
Prigovor 3. Nadalje, to da se nešto savršenije od drugoga vidi, može nastati iz dvoga, ili s obzirom na vidljivi objekt; ili s obzirom na vidnu moć onoga koji vidi. S obzirom pak na objekt, po tome što se objekt savršenije u onome koji vidi prima, naime prema savršenijoj sličnosti. Što u predloženome nema mjesta, Bog naime ne po nekoj sličnosti, nego po svojoj biti prisutan je razumu koji vidi njegovu bit. Preostaje dakle, ako ga jedan vidi savršenije od drugoga, da to bude prema razlici umne moći. I tako slijedi da onaj čija je umna moć naravno uzvišenija, jasnije njega vidi. Što je neprikladno, budući da se ljudima u blaženstvu obećava jednakost anđelâ.
Naprotiv, život se vječni sastoji u gledanju Boga, prema onome iz Iv 17, „ovo je život vječni“ itd. Dakle, ako svi jednako vide Božju bit, u vječnom će životu svi biti jednaki. Čemu protivno kaže apostol u 1 Kor 15, „zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju“.
Odgovaram: među onima koji gledaju Boga po biti jedan će ga savršenije od drugoga vidjeti. Što uistinu neće biti po nekoj Božjoj sličnosti savršenijoj u jednome nego u drugome, budući da to gledanje neće biti po nekoj sličnosti, kako je pokazano. Nego će to biti po tome što će razum jednoga imati veću snagu ili sposobnost za gledanje Boga nego drugoga. Sposobnost pak gledanja Boga ne priliči stvorenome razumu prema njegovoj naravi, nego po svjetlu slave, koje razum uspostavlja u određenoj bogolikosti, kako je iz prethodnoga očito. Stoga će razum koji više ima udjela u svjetlu slave savršenije vidjeti Boga. Više će pak imati udjela u svjetlu slave onaj tko ima više ljubavi, jer gdje je veća ljubav, ondje je veća želja; a želja na neki način čini onoga koji želi prikladnim i spremnim za primanje željenoga. Stoga onaj tko bude imao više ljubavi, savršenije će vidjeti Boga, i bit će blaženiji.
Odgovor na 1. prigovor: kada se kaže vidjet ćemo ga kao što jest, ovaj prilog kao što određuje način gledanja s obzirom na viđenu stvar, tako da smisao bude: vidjet ćemo ga da tako jest kao što jest, jer ćemo vidjeti sam njegov bitak, a to je njegova bit. No ne određuje način gledanja s obzirom na onoga koji vidi, tako da smisao bude da će tako biti savršen način gledanja, kao što je u Bogu savršen način bivanja.
Odgovor na 2. prigovor: i po tome je također bjelodano rješenje za drugo. Kada se naime kaže da jednu stvar jedan ne razumije bolje od drugoga, to ima istinu ako se odnosi na način shvaćene stvari, jer tko god razumije da je stvar drukčije nego što jest, ne razumije istinito. No ne ako se odnosi na način razumijevanja, jer razumijevanje je jednoga savršenije od razumijevanja drugoga.
Odgovor na 3. prigovor: različitost gledanja neće biti s obzirom na objekt, jer će se isti objekt svima predstaviti, naime Božja bit; niti iz različitoga sudioništva objekta po različitim sličnostima; nego će biti po različitoj sposobnosti razuma, uistinu ne naravnoj, nego proslavljenoj, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.