I, q. 12, a. 5
Treba li stvoreni razum za gledanje Božje biti neko stvoreno svjetlo
Prigovor 1. Čini se da stvoreni razum za gledanje biti Božje ne treba neko stvoreno svjetlo. Ono naime što je po sebi svijetlo u osjetilnim stvarima, ne treba drugo svjetlo da bi se vidjelo; dakle niti u razumskim stvarima. No Bog je razumsko svjetlo. Dakle, ne vidi se po nekome stvorenom svjetlu.
Prigovor 2. Nadalje, kada se Bog vidi po posredniku, ne vidi se po svojoj biti. No kada se vidi po nekome stvorenom svjetlu, vidi se po posredniku. Dakle, ne vidi se po svojoj biti.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je stvoreno, ništa ne priječi da nekome stvorenju bude naravno. Ako se dakle po nekome stvorenom svjetlu vidi Božja bit, moći će to svjetlo biti naravno nekome stvorenju. I tako to stvorenje neće trebati nikakvo drugo svjetlo za gledanje Boga, što je nemoguće. Nije dakle nužno da svako stvorenje za gledanje Božje biti zahtijeva nadošlo svjetlo.
Naprotiv, kaže se u Psalmu, „u tvojem ćemo svjetlu vidjeti svjetlost“.
Odgovaram: sve što se uzdiže k nečemu što nadilazi njegovu narav, mora se raspoložiti nekim raspoloženjem koje je iznad njegove naravi, kao što, ako zrak treba primiti oblik vatre, mora se raspoložiti nekim raspoloženjem za takav oblik. Kada pak neki stvoreni razum vidi Boga po biti, sama bit Božja biva razumski oblik razuma. Stoga mora biti da mu se neko nadnaravno raspoloženje pridoda, za to da se uzdigne u toliku uzvišenost. Budući dakle da naravna moć stvorenoga razuma ne dostaje za gledanje Božje biti, kako je pokazano, mora mu iz božanske milosti nadoći moć razumijevanja. I to uvećanje umne moći nazivamo prosvjetljenjem razuma; kao što se i samo razumljivo naziva svjetlom. I to je svjetlo o kojemu se kaže u Otk 21 „da će ga sjaj Božji rasvijetliti“, naime zajednicu blaženikâ koji gledaju Boga. I prema tome svjetlu bivaju bogoliki, to jest Bogu slični; prema onome iz 1 Iv 3, „kad se očituje, bit ćemo mu slični, i vidjet ćemo ga kao što jest“.
Odgovor na 1. prigovor: stvoreno je svjetlo nužno za gledanje Božje biti ne zato što bi po tome svjetlu Božja bit postala razumljiva, koja je po sebi razumljiva, nego za to da razum postane moćan za razumijevanje, po načinu na koji moć biva moćnija za djelovanje po habitusu; kao što je također i tjelesno svjetlo nužno u vanjskom vidu, ukoliko čini prozirni posrednik u činu da bi se mogao pokrenuti od boje.
Odgovor na 2. prigovor: to se svjetlo ne traži za gledanje Božje biti takoreći kao sličnost u kojoj bi se Bog vidio, nego takoreći kao određeno savršenstvo razuma, koje ga jača za gledanje Boga. I stoga se može reći da nije posrednik u kojemu se Bog vidi, nego pod kojim se vidi. A to ne dokida neposredno gledanje Boga.
Odgovor na 3. prigovor: raspoloženje za oblik vatre ne može biti naravno osim onome tko ima oblik vatre. Stoga svjetlo slave ne može biti naravno stvorenju, osim ako bi stvorenje bilo božanske naravi, što je nemoguće. Po tome naime svjetlu razumno stvorenje biva bogoliko, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.