Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 12, a. 3

Može li se tjelesnim okom vidjeti Božja bit

Prigovor 1. Čini se da se Božja bit može vidjeti tjelesnim okom. Kaže se naime u Job 19, „u svojem ću tijelu vidjeti Boga“ itd.; i u 42, „po slušanju uha čuo sam o tebi, a sada te moje oko vidi“.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u posljednjoj knjizi De civitate Dei, u 29. poglavlju: „Bit će dakle daleko premoćnija moć onih očiju“ (naime proslavljenih), „ne da oštrije vide nego što se navodi da vide neke zmije ili orlovi (ma kolikom naime oštrinom gledanja te životinje cvale, ništa drugo ne mogu vidjeti doli tijela), nego da vide i netjelesne stvari“. Tko god pak može vidjeti netjelesne stvari, može se uzdići k gledanju Boga. Dakle, proslavljeno oko može vidjeti Boga.

Prigovor 3. Nadalje, čovjek može vidjeti Boga maštovitim viđenjem, kaže se naime u Iz 6, „vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju“ itd. No maštovito viđenje ima početak od osjetila, „mašta je naime gibanje nastalo od osjetila prema činu“, kako se kaže u III. De anima. Dakle, Bog se može vidjeti osjetilnim gledanjem.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De videndo Deum ad Paulinam: „Boga nitko nikada ne vidje, bilo u ovome životu, kako sam jest; bilo u anđeoskom životu, kao ove vidljive stvari koje se tjelesnim gledanjem motre“.

Odgovaram: nemoguće je da se Bog vidi osjetilom vida, ili bilo kojim drugim osjetilom ili moći osjetilnoga dijela. Svaka je naime takva moć čin tjelesnoga organa, kako će se niže reći. Čin se pak razmjeruje onome čiji je čin. Stoga se nijedna takva moć ne može protegnuti izvan tjelesnih stvari. Bog je pak netjelesan, kako je gore pokazano. Stoga se niti osjetilom niti maštom ne može vidjeti, nego samo razumom.

Odgovor na 1. prigovor: kada se kaže „u svojem ću tijelu vidjeti Boga, spasitelja svojega“, ne razumijeva se da će okom tijela vidjeti Boga, nego da će, u tijelu postojeći, nakon uskrsnuća, vidjeti Boga. Slično što se kaže, „sada te moje oko vidi“, razumijeva se o oku uma, kao što apostol kaže u Ef 1, „neka vam dadne duha mudrosti u spoznaji njegovoj, prosvijetljene oči vašega srca“.

Odgovor na 2. prigovor: Augustin u tim riječima govori istražujući, i pod uvjetom. Što je očito iz onoga što se prethodno stavlja: daleko će dakle drukčije moći biti (naime proslavljene oči), ako će se po njima vidjeti ona netjelesna narav. No poslije to utvrđuje, govoreći: „Vrlo je vjerojatno da ćemo tako tada vidjeti svjetovna tijela novoga neba i nove zemlje, da Boga posvuda prisutnoga, i onoga koji upravlja svim pa i tjelesnim stvarima, vidimo najbjelodanijom jasnoćom; ne kao što se sada nevidljive stvari Božje umom spoznate po onome što je stvoreno jasno vide; nego kao što ljude, među kojima živeći i vršeći životna kretanja živimo, čim pogledamo, ne vjerujemo da žive, nego vidimo“. Iz čega je očito da na taj način razumijeva da će proslavljene oči vidjeti Boga, kao što sada naše oči vide nečiji život. Život se pak ne vidi tjelesnim okom kao po sebi vidljivo, nego kao osjetilno po akcidentu, što se uistinu od osjetila ne spoznaje, nego odmah s osjetilom od neke druge spoznajne moći. To pak što se odmah, čim se vide tijela, božanska prisutnost iz njih spoznaje po razumu, biva iz dvoga, naime iz oštroumnosti razuma; i iz odsjaja božanske jasnoće u obnovljenim tijelima.

Odgovor na 3. prigovor: u maštovitom viđenju ne vidi se Božja bit, nego se neki oblik u mašti oblikuje, koji prikazuje Boga prema nekome načinu sličnosti, ukoliko se u božanskim Pismima božanske stvari po osjetilnim stvarima metaforički opisuju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.