Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 12, a. 13

Postoji li, povrh spoznaje naravnoga razuma, u sadašnjem životu neka spoznaja Boga po milosti

Prigovor 1. Čini se da se po milosti nema uzvišenija spoznaja Boga od one koja se ima po naravnom razumu. Kaže naime Dionizije u knjizi O mističnoj teologiji da onaj koji se bolje sjedinjuje s Bogom u ovome životu, sjedinjuje se s njime kao s posve nepoznatim, što također kaže o Mojsiju, koji je ipak zadobio određenu izvrsnost u spoznaji milosti. No sjediniti se s Bogom ne znajući o njemu što jest, to biva i po naravnom razumu. Dakle, po milosti ne spoznajemo Boga potpunije nego po naravnom razumu.

Prigovor 2. Nadalje, po naravnom razumu u spoznaju božanskoga ne možemo doći osim po predodžbama, tako također niti prema spoznaji milosti. Kaže naime Dionizije u 1. poglavlju Cael. Hier. da nam je „nemoguće da nam božanska zraka drukčije zasja, osim obavijena raznolikošću svetih velova“. Dakle, po milosti ne spoznajemo Boga potpunije nego po naravnom razumu.

Prigovor 3. Nadalje, naš razum po milosti vjere prianja uz Boga. Vjera pak ne čini se da je spoznaja, veli naime Grgur u Homil. da ono što se ne vidi ima vjeru, a ne spoznaju. Dakle, po milosti ne pridodaje nam se neka izvrsnija spoznaja o Bogu.

Naprotiv, kaže apostol u 1 Kor 2, „nama je Bog objavio po svojemu Duhu“, naime ono što nitko od knezova ovoga svijeta nije spoznao, to jest od filozofâ, kako izlaže Glosa.

Odgovaram: po milosti se savršenija spoznaja o Bogu ima od nas nego po naravnom razumu. Što je ovako očito. Spoznaja naime koju imamo po naravnom razumu traži dvoje, naime predodžbe uzete iz osjetilnih stvari, i naravno razumsko svjetlo, čijom snagom od njih apstrahiramo razumljiva poimanja. I s obzirom na jedno i drugo pomaže se ljudska spoznaja po objavi milosti. Jer se i naravno svjetlo razuma jača ulivanjem besplatnoga svjetla. I katkada se također predodžbe u čovjekovoj mašti oblikuju božanski, koje više izražavaju božanske stvari nego one koje naravno primamo od osjetilnih stvari; kao što je očito u proročkim viđenjima. I katkada se također neke osjetilne stvari oblikuju božanski, ili također glasovi, radi izražavanja nečega božanskoga; kao što je pri krštenju viđen Duh Sveti u liku goluba, i glas Očev se čuo: „Ovo je Sin moj ljubljeni“.

Odgovor na 1. prigovor: premda po objavi milosti u ovome životu ne spoznajemo o Bogu što jest, i tako se s njime sjedinjujemo kao s nepoznatim; ipak ga potpunije spoznajemo ukoliko nam se više i izvrsnije njegovih učinaka pokazuje; i ukoliko mu neka pripisujemo iz božanske objave do kojih naravni razum ne dopire, kao to da je Bog trojedin.

Odgovor na 2. prigovor: iz predodžbi, bilo od osjetila uzetih prema naravnom redu, bilo božanski u mašti oblikovanih, utoliko se izvrsnija umna spoznaja ima ukoliko razumsko svjetlo u čovjeku bude jače. I tako se po objavi iz predodžbi potpunija spoznaja prima iz ulivanja božanskoga svjetla.

Odgovor na 3. prigovor: vjera jest određena spoznaja, ukoliko se razum po vjeri određuje za neko spoznatljivo biće. No to određenje za jedno ne polazi od gledanja onoga koji vjeruje, nego od gledanja onoga kojemu se vjeruje. I tako, ukoliko nedostaje gledanje, zaostaje za pojmom spoznaje koja je u znanosti, naime znanost određuje razum za jedno po gledanju i shvaćanju prvih načela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.