Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 12, a. 12

Možemo li po naravnom razumu spoznati Boga u ovome životu

Prigovor 1. Čini se da po naravnom razumu Boga u ovome životu ne možemo spoznati. Kaže naime Boetije u knjizi De Consol. da „razum ne shvaća jednostavan oblik“. Bog je pak u najvišem stupnju jednostavan oblik, kako je gore pokazano. Dakle, do njegove spoznaje naravni razum ne može doći.

Prigovor 2. Nadalje, po naravnom razumu bez predodžbe duša ništa ne razumije, kako se kaže u III. De anima. No o Bogu, budući da je netjelesan, predodžba u nama ne može postojati. Dakle, ne možemo ga spoznati naravnom spoznajom.

Prigovor 3. Nadalje, spoznaja koja biva po naravnom razumu zajednička je dobrima i zlima, kao što im je narav zajednička. No spoznaja Boga priliči samo dobrima, veli naime Augustin u I De Trin. da se „oštrica ljudskoga uma u tako izvrsno svjetlo ne upire ako se po pravednosti vjere ne očisti“. Dakle, Bog se po naravnom razumu ne može spoznati.

Naprotiv, kaže se u Rim 1, „što se o Bogu može spoznati, očito im je“, to jest što je o Bogu spoznatljivo po naravnom razumu.

Odgovaram: naša naravna spoznaja uzima početak od osjetila, stoga se naša naravna spoznaja dotle može protegnuti ukoliko se može povesti po osjetilnim stvarima. Iz osjetilnih pak stvari naš razum ne može doprijeti sve do toga da vidi božansku bit, jer su osjetilna stvorenja učinci Božji koji ne dosežu moć uzroka. Stoga se iz spoznaje osjetilnih stvari ne može spoznati sva Božja moć, i dosljedno tome niti njegova bit vidjeti. Ali budući da su njegovi učinci koji ovise o uzroku, iz njih se u to možemo dovesti da spoznamo o Bogu postoji li; i da o njemu spoznamo ono što mu nužno mora priličiti prema tome što je prvi uzrok svega, koji nadilazi sva svoja uzrokovana bića. Stoga spoznajemo o njemu njegov odnos prema stvorenjima, da je naime uzrok svega; i razliku stvorenja od njega, da naime on sam nije ništa od onoga što je od njega uzrokovano; i da se to ne uklanja od njega zbog njegova nedostatka, nego zato što prekomjerno nadilazi.

Odgovor na 1. prigovor: razum ne može doprijeti do jednostavnoga oblika da bi znao o njemu što jest, može ipak o njemu spoznati da zna postoji li.

Odgovor na 2. prigovor: Bog se naravnom spoznajom spoznaje po predodžbama svojega učinka.

Odgovor na 3. prigovor: spoznaja Boga po biti, budući da je po milosti, ne priliči osim dobrima, no spoznaja njegova koja je po naravnom razumu može priličiti dobrima i zlima. Stoga Augustin kaže u knjizi Retractationes: „Ne odobravam što sam u molitvi rekao: Bože, koji si samo čiste htio da istinu znaju; može se naime odgovoriti da mnogi i nečisti mnoge istine znaju“, naime po naravnom razumu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.