I, q. 117, a. 2
Može li čovjek poučavati anđela
Prigovor 1. Čini se da ljudi mogu poučavati anđele. Kaže naime apostol u Ef 3: „da se po Crkvi obznani poglavarstvima i vlastima na nebesima mnogovrsna Božja mudrost“. No Crkva je zajednica vjernih ljudi. Dakle, anđelima po ljudima neke stvari postaju poznate.
Prigovor 2. Nadalje, viši anđeli, koji se neposredno o božanskim stvarima prosvjetljuju od Boga, mogu poučavati niže anđele, kako je gore rečeno. No neki su ljudi neposredno o božanskim stvarima poučeni po Riječi Božjoj, kako je ponajviše očito o apostolima, prema onome iz Heb 1: „naposljetku, u ove dane, progovori nama u Sinu“. Dakle, neki su ljudi mogli poučavati neke anđele.
Prigovor 3. Nadalje, niži se anđeli poučavaju od viših. No neki su ljudi viši od nekih anđela, budući da se u najviše redove anđela neki ljudi uzimaju, kako Grgur kaže u jednoj homiliji. Dakle, neki se niži anđeli po nekim ljudima mogu poučiti o božanskim stvarima.
Naprotiv, Dionizije kaže u IV. poglavlju De div. nom. da se sva božanska prosvjetljenja prenose k ljudima posredovanjem anđela. Dakle, anđeli se ne poučavaju po ljudima o božanskim stvarima.
Odgovaram: kako je gore navedeno, niži anđeli mogu doista govoriti višim anđelima očitujući im svoje misli, ali o božanskim se stvarima viši od nižih nikada ne prosvjetljuju. Bjelodano je pak da su na onaj način na koji su niži anđeli podložni višima, najviši ljudi podložni i najnižima od anđela. Što je očito po onome što Gospodin kaže u Mt 11: „među rođenima od žena nije ustao veći od Ivana Krstitelja; a tko je najmanji u kraljevstvu nebeskom, veći je od njega“. Tako se dakle o božanskim stvarima od ljudi anđeli nikada ne prosvjetljuju. Misli ipak svojih srdaca ljudi anđelima na način govora mogu očitovati, jer tajne srdaca znati pripada samomu Bogu.
Odgovor na 1. prigovor: Augustin u V. knjizi super Gen. ad Litt. ovako tumači onaj autoritet apostola. Prethodno je naime apostol rekao: „meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: rasvijetliti svima koje je raspoređenje otajstva skrivenoga od vjekova u Bogu. Tako velim skrivenoga da se ipak obznani poglavarstvima i vlastima na nebesima, po Crkvi naime, mnogovrsna mudrost Božja“. Kao da kaže: tako je to otajstvo bilo skriveno ljudima da je ipak nebeskoj Crkvi, koja se sadrži u poglavarstvima i vlastima, to otajstvo bilo poznato „od vjekova, a ne prije vjekova, jer je ondje najprije bila Crkva, kamo se nakon uskrsnuća i ova Crkva ljudi ima sabrati“. Može se ipak i drukčije reći: da se „ono što je skriveno ne obznanjuje anđelima samo u Bogu, nego im se uistinu i ovdje pokazuje kada biva i javno objavljuje“, kako Augustin ondje dodaje. I tako dok su se po apostolima ispunjavala Kristova otajstva i otajstva Crkve, anđelima su se očitovale neke stvari o takvim otajstvima koje su im ranije bile skrivene. I po ovom se načinu može razumjeti ono što Jeronim kaže: da su po propovijedanju apostola anđeli spoznali neka otajstva, zato naime što su se po propovijedanju apostola takva otajstva ispunjavala u samim stvarima, kao što su se po Pavlovu propovijedanju obraćali narodi, o čemu apostol ondje govori.
Odgovor na 2. prigovor: apostoli su se poučavali neposredno od Riječi Božje, ne prema njezinu božanstvu, nego ukoliko je njezino čovještvo govorilo. Stoga razlog ne slijedi.
Odgovor na 3. prigovor: neki su ljudi, čak i u stanju puta, veći od nekih anđela, ne doista u činu, nego u snazi; ukoliko naime imaju ljubav tolike moći da mogu zaslužiti veći stupanj blaženstva nego što ga pojedini anđeli imaju. Kao kad bismo rekli da je sjeme nekoga velikoga drveta veće po snazi nego neko malo drvo, premda je u činu mnogo manje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.