I, q. 115, a. 3
Jesu li nebeska tijela uzrok onoga što ovdje po nižim tijelima nastaje
Prigovor 1. Čini se da nebeska tijela nisu uzrok onoga što ovdje u nižim tijelima nastaje. Kaže naime Damaščanin: mi pak kažemo da ona, to jest nebeska tijela, „nisu uzrok ičega od onoga što nastaje, niti propadanja onoga što propada, nego su radije znakovi kiša i promjene zraka“.
Prigovor 2. Nadalje, za činjenje nečega dostaju djelatnik i tvar. No u ovim nižim stvarima nalazi se tvar koja trpi, nalaze se također suprotni djelatnici, naime toplo i hladno i tome slično. Dakle, za uzrokovanje onoga što ovdje dolje nastaje nije nužno uzročnost pripisivati nebeskim tijelima.
Prigovor 3. Nadalje, djelatnik čini sebi slično. No vidimo da sve što ovdje dolje nastaje nastaje po tome što se grije i hladi, te vlaži i suši, i drugim se takvim kakvoćama mijenja, koje se ne nalaze u nebeskim tijelima. Dakle, nebeska tijela nisu uzrok onoga što ovdje nastaje.
Prigovor 4. Nadalje, kako Augustin kaže u V. knjizi De Civ. Dei, „ništa nije više tjelesno doli spol tijela“. No spol tijela ne uzrokuje se iz nebeskih tijela, čemu se čini znakom to što je od dvaju blizanaca rođenih pod jednim zviježđem jedan muško, a drugi žensko. Dakle, nebeska tijela nisu uzrok tjelesnih stvari koje ovdje nastaju.
Naprotiv, Augustin kaže u III. knjizi De Trin. da se „gušća i niža tijela ravnaju po tanjima i moćnijima nekim redom“. A Dionizije kaže u IV. poglavlju De div. nom. da „svjetlo sunca pridonosi rađanju osjetilnih tijela, i na život ih pokreće, i hrani i povećava i usavršuje“.
Odgovaram: budući da svako mnoštvo proizlazi iz jedinstva; a ono što je nepokretno na jedan se način odnosi, dok se ono što se giba odnosi mnogovrsno; treba razmotriti u čitavoj naravi da svako gibanje proizlazi iz nepokretnoga. I stoga, što su neke stvari nepokretnije, to su više uzrok onih koje su pokretnije. Nebeska su pak tijela među drugim tijelima najnepokretnija, jer se ne gibaju osim mjesnim gibanjem. I stoga se gibanja ovih nižih tijela, koja su raznolika i mnogovrsna, svode na gibanje nebeskoga tijela kao na uzrok.
Odgovor na 1. prigovor: Damaščaninove riječi treba razumjeti tako da nebeska tijela nisu prvi uzrok nastajanja i propadanja onoga što ovdje biva; kako su govorili oni koji su postavljali da su nebeska tijela bogovi.
Odgovor na 2. prigovor: djelatna počela u ovim nižim tijelima ne nalaze se osim kao djelatne kakvoće počela, a to su toplo i hladno i tome slično. I kad bi tako bilo da se supstancijalni oblici nižih tijela ne razlikuju osim prema takvim akcidentima, čijim su počelima drevni prirodoslovci postavili rijetko i gusto, ne bi trebalo povrh ovih nižih tijela postavljati neko djelatno počelo, nego bi ona sama dostajala za djelovanje. No onima koji ispravno razmatraju bjelodano je da se takvi akcidenti odnose poput tvarnih priprava za supstancijalne oblike naravnih tijela. Tvar pak ne dostaje za djelovanje. I stoga valja povrh ovih tvarnih priprava postaviti neko djelatno počelo. Stoga su platonici postavili odijeljene vrste, po čijem sudioništvu niža tijela postižu supstancijalne oblike. Ali to se ne čini dostatnim. Jer bi se odijeljene vrste uvijek odnosile na isti način, budući da se postavljaju nepokretnima, i tako bi slijedilo da nema nikakve promjene oko nastajanja i propadanja nižih tijela; što je očito lažno. Stoga je prema Filozofu u II. knjizi De Gen. nužno postaviti neko pokretno djelatno počelo, koje po svojoj prisutnosti i odsutnosti uzrokuje raznolikost oko nastajanja i propadanja nižih tijela. A takva su nebeska tijela. I stoga što god u ovim nižim stvarima rađa, pokreće k vrsti kao oruđe nebeskoga tijela; prema onome što se kaže u II. Physic. da „čovjek rađa čovjeka, i sunce“.
Odgovor na 3. prigovor: nebeska tijela nisu slična nižim tijelima po sličnosti vrste, nego ukoliko svojom općom moći u sebi sadrže što god u nižim tijelima nastaje; na koji način kažemo također da je sve slično Bogu.
Odgovor na 4. prigovor: djelovanja nebeskih tijela različito se primaju u nižim tijelima prema različitoj pripravnosti tvari. Događa se pak katkada da tvar ljudskoga začeća nije posve pripravljena za muški spol; stoga se dijelom oblikuje u muško, a dijelom u žensko. Stoga to Augustin navodi radi odbijanja gatanja koje biva po zvijezdama, jer se učinci zvijezda mijenjaju čak i u tjelesnim stvarima prema različitoj pripravnosti tvari.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.