Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 115, a. 2

Ima li u tijelima sjemenskih zametaka

Prigovor 1. Čini se da u tjelesnoj tvari nema sjemenskih zametaka. Pojam naime u sebi nosi nešto prema duhovnom bitku. No u tjelesnoj tvari nema ničega duhovno, nego samo tvarno, to jest prema načinu onoga u čemu jest. Dakle, u tjelesnoj tvari nema sjemenskih zametaka.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u III. knjizi De Trin. da zlodusi neka djela čine primjenjujući skrivenim gibanjima neka sjemena koja poznaju u počelima. No ono što se primjenjuje mjesnim gibanjem jesu tijela, a ne zametci. Dakle, neprikladno se kaže da se u tjelesnoj tvari nalaze sjemenski zametci.

Prigovor 3. Nadalje, sjeme je djelatno počelo. No u tjelesnoj tvari nema djelatnoga počela, budući da tvari ne pristoji djelovati, kako je rečeno. Dakle, u tjelesnoj tvari nema sjemenskih zametaka.

Prigovor 4. Nadalje, u tjelesnoj se tvari kaže da se nalaze neki uzročni zametci, koji se čine dostatnima za proizvođenje stvari. No sjemenski su zametci različiti od uzročnih, jer se mimo sjemenskih zametaka događaju čudesa, ali ne i mimo uzročnih. Dakle, neprikladno se kaže da se sjemenski zametci nalaze u tjelesnoj tvari.

Naprotiv, Augustin kaže u III. knjizi De Trin.: „svih stvari koje tjelesno i vidljivo nastaju, skrivena neka sjemena leže u ovim tjelesnim počelima ovoga svijeta“.

Odgovaram: imenovanja su se običavala činiti po savršenijemu, kako se kaže u II. De anima. U čitavoj su pak tjelesnoj naravi savršenija živa tijela, stoga se i sam naziv naravi prenio sa živih bića na sve naravne stvari. Naime, sam naziv naravi, kako Filozof kaže u V. Metaphys., najprije je bio nadjenut za označivanje rađanja živih bića, koje se naziva rođenjem; i jer se živa bića rađaju iz sjedinjenoga počela, kao plod iz drveta, i plod iz majke s kojom je povezan, posljedično je naziv naravi prenesen na svako počelo gibanja koje se nalazi u onome što se giba. Bjelodano je pak da su djelatno i trpno počelo rađanja živih bića sjemena iz kojih se živa bića rađaju. I stoga prikladno Augustin sve djelatne i trpne moći koje su počela naravnih nastajanja i gibanja naziva sjemenskim zametcima. Takve se pak djelatne i trpne moći mogu razmatrati u višestrukom poretku. Najprije se naime, kako Augustin kaže u VI. knjizi super Gen. ad Litt., nalaze prvenstveno i izvorno u samoj Riječi Božjoj, prema uzornim zametcima. Drugo se pak nalaze u počelima svijeta, gdje su ujedno u početku izvedene, kao u općim uzrocima. Na treći se pak način nalaze u onome što se iz općih uzroka prema slijedu vremenâ proizvodi, kao u ovoj biljci i u ovoj životinji, kao u pojedinačnim uzrocima. Na četvrti se način nalaze u sjemenima koja se iz životinja i biljaka proizvode. Koja se opet uspoređuju s drugim pojedinačnim učincima, kao što se iskonski opći uzroci uspoređuju s prvim proizvedenim učincima.

Odgovor na 1. prigovor: takve djelatne i trpne moći naravnih stvari, premda se ne mogu nazvati zametcima prema tome što su u tjelesnoj tvari, mogu se ipak nazvati zametcima po usporedbi sa svojim podrijetlom, prema tome što se izvode iz uzornih zametaka.

Odgovor na 2. prigovor: takve djelatne ili trpne moći nalaze se u nekim tjelesnim dijelovima; koji se, dok se primjenjuju mjesnim gibanjem radi dovršavanja nekih učinaka, nazivaju sjemenima primijenjenima po zlodusima.

Odgovor na 3. prigovor: sjeme mužjaka djelatno je počelo u rađanju životinje. No može se također sjemenom nazvati ono što je sa strane ženke, što je trpno počelo. I tako se pod sjemenom mogu obuhvatiti djelatne i trpne moći.

Odgovor na 4. prigovor: iz Augustinovih riječi kada govori o takvim sjemenskim zametcima dostatno se može razabrati da su sami sjemenski zametci također uzročni zametci, kao što je i sjeme stanoviti uzrok; kaže naime u III. knjizi De Trin. da „kao što su majke bremenite plodom, tako je i sam svijet bremenit uzrocima onoga što nastaje“. No ipak se uzorni zametci mogu nazvati uzročnima, ali ne, govoreći u pravom smislu, sjemenskima, jer sjeme nije odijeljeno počelo; a mimo takvih zametaka ne događaju se čudesa. Slično također ni mimo trpnih moći stvorenju usađenih, kako bi iz njega moglo nastati što god Bog zapovjedi. No mimo naravnih djelatnih moći i trpnijih mogućnosti koje se usmjeravaju k takvim djelatnim moćima, kaže se da bivaju čudesa, dok se kaže da bivaju mimo sjemenskih zametaka.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.