I, q. 115, a. 4
Jesu li ona uzrok ljudskih čina
Prigovor 1. Čini se da su nebeska tijela uzrok ljudskih čina. Nebeska se naime tijela, budući da se pokreću od duhovnih supstancija, kako je gore rečeno, pokreću u njihovoj snazi takoreći kao oruđa. No te su duhovne supstancije više od naših duša. Dakle, čini se da mogu utisnuti u naše duše, i tako uzrokovati ljudske čine.
Prigovor 2. Nadalje, sve mnogovrsno svodi se na neko jednoliko počelo. No ljudski su čini raznoliki i mnogovrsni. Dakle, čini se da se svode na jednolika gibanja nebeskih tijela kao na svoja počela.
Prigovor 3. Nadalje, astrolozi često navješćuju istinu o ishodima ratova i drugim ljudskim činima, čija su počela razum i volja. Što ne bi mogli činiti prema nebeskim tijelima kad ona ne bi bila uzrok ljudskih čina. Dakle, nebeska su tijela uzrok ljudskih čina.
Naprotiv, Damaščanin kaže da „nebeska tijela nipošto nisu uzrok ljudskih čina“.
Odgovaram: nebeska tijela u tijela doista utiskuju izravno i po sebi, kako je već rečeno. U duševne pak moći koje su čini tjelesnih organa utiskuju izravno doista, ali po akcidentu, jer je nužno da se takvi čini tih moći sprječavaju prema zaprekama organa, kao što poremećeno oko ne vidi dobro. Stoga, kad bi razum i volja bile moći vezane uz tjelesne organe, kako su postavili neki govoreći da se razum ne razlikuje od osjetila, po nužnosti bi slijedilo da su nebeska tijela uzrok ljudskih izbora i čina. I iz toga bi slijedilo da čovjek naravnim poticajem biva vođen k svojim djelovanjima, poput ostalih životinja, u kojima nema ničega osim duševnih moći vezanih uz tjelesne organe; naime, ono što u ovim nižim stvarima nastaje iz utiska nebeskih tijela, naravno biva vođeno. I tako bi slijedilo da čovjek nema slobodnu odluku, nego bi imao određena djelovanja, kao i ostale naravne stvari. Što je očito lažno i protivno ljudskom životu. Valja ipak znati da neizravno i po akcidentu utisci nebeskih tijela mogu doprijeti do razuma i volje; ukoliko naime kako razum tako i volja na neki način primaju od nižih moći, koje su vezane uz tjelesne organe. No oko toga se različito drže razum i volja. Naime, razum po nužnosti prima od nižih spoznajnih moći; stoga, kad je poremećena uobraziljna ili spoznavalačka moć ili pamćenje, po nužnosti se remeti djelovanje razuma. No volja ne slijedi po nužnosti nagnuće niže težnje; premda naime strasti koje su u srditome i požudnome imaju stanovitu snagu za nagnuće volje, ipak u vlasti volje ostaje slijediti strasti ili ih odbaciti. I zato utisak nebeskih tijela, prema kojemu se mogu promijeniti niže moći, manje dopire do volje, koja je najbliži uzrok ljudskih čina, nego do razuma. Postaviti dakle da su nebeska tijela uzrok ljudskih čina vlastito je onima koji govore da se razum ne razlikuje od osjetila. Stoga su neki od njih govorili da je „takva volja u ljudima kakav dan navlači otac ljudi i bogova“. Budući da je dakle postojano da razum i volja nisu čini tjelesnih organa, nemoguće je da nebeska tijela budu uzrok ljudskih čina.
Odgovor na 1. prigovor: duhovne supstancije koje pokreću nebeska tijela djeluju na tjelesne stvari posredovanjem nebeskih tijela, no na ljudski razum djeluju neposredno prosvjetljujući. Volju pak ne mogu promijeniti, kako je gore navedeno.
Odgovor na 2. prigovor: kao što se mnogovrsnost tjelesnih gibanja svodi kao na uzrok na jednolikost nebeskih gibanja, tako se mnogovrsnost čina koji su od razuma i volje svodi na jednoliko počelo, a to je božanski razum i volja.
Odgovor na 3. prigovor: većina ljudi slijedi strasti, koje su gibanja osjetne težnje, k kojima mogu surađivati nebeska tijela; no malo je mudrih koji se takvim strastima opiru. I zato astrolozi u većini slučajeva mogu predvidjeti istinu, i to ponajviše općenito. Ne pak pojedinačno, jer ništa ne priječi da se neki čovjek po slobodnoj odluci opre strastima. Stoga i sami astrolozi kažu da mudar čovjek vlada zvijezdama, ukoliko naime vlada svojim strastima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.