Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 113, a. 6

Čuva li anđeo uvijek čovjeka

Prigovor 1. Čini se da anđeo čuvar katkada napušta čovjeka čijemu je čuvanju dodijeljen. Kaže se naime u Jr 51 u ime anđela: „liječili smo Babilon, i nije se izliječio; ostavimo ga dakle“. I u Iz 5: „oduzet ću ogradu njegovu i bit će na pogaženje“; Glosa: „to jest čuvanje anđela“.

Prigovor 2. Nadalje, glavnije čuva Bog nego anđeo. No Bog katkada čovjeka ostavlja, prema onome iz Ps 21: „Bože, Bože moj, pogledaj na me, zašto si me ostavio?“ Dakle, još mnogo više anđeo čuvar ostavlja čovjeka.

Prigovor 3. Nadalje, kako kaže Damaščanin, „anđeli, kada su ovdje s nama, nisu na nebu“. No katkada su na nebu. Dakle, katkada nas ostavljaju.

Naprotiv, zlodusi nas uvijek napadaju, prema onome iz 1 Pt 5: „protivnik vaš đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“. Dakle, mnogo više dobri nas anđeli uvijek čuvaju.

Odgovaram: čuvanje anđela, kako je bjelodano iz gore rečenoga, jest stanovito izvršenje božanske providnosti izvršeno oko ljudi. Bjelodano je pak da se ni čovjek, niti ijedna stvar, posvema ne oduzima božanskoj providnosti: ukoliko naime nešto ima udjela u bitku, utoliko se podlaže općoj providnosti bića. No utoliko se za Boga, prema redu njegove providnosti, kaže da ostavlja čovjeka, ukoliko dopušta da čovjek pretrpi neki nedostatak bilo kazne bilo krivnje. Slično također valja reći da anđeo čuvar nikada posvema ne napušta čovjeka, ali ga katkada napušta u pogledu nečega: ukoliko naime ne priječi da bude podložen nekoj nevolji, ili također da padne u grijeh, prema redu božanskih sudova. I prema tome za Babilon i kuću Izraelovu kaže se da su ostavljeni od anđela, jer njihovi anđeli čuvari nisu spriječili da budu podloženi nevoljama.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodano rješenje za prvi i drugi prigovor.

Odgovor na 3. prigovor: anđeo, premda katkada ostavlja čovjeka mjestom, ne ostavlja ga ipak u pogledu učinka čuvanja, jer i kada je na nebu, spoznaje što se oko čovjeka događa; niti treba vremenski razmak za mjesno gibanje, nego odmah može biti prisutan.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.