I, q. 113, a. 5
Kada počinje anđeosko čuvanje oko čovjeka
Prigovor 1. Čini se da se anđeo ne dodjeljuje čovjeku za čuvanje od njegova rođenja. Anđeli se naime šalju „na služenje radi onih koji imaju baštiniti spasenje“, kako apostol u Poslanici Hebrejima kaže. No ljudi počinju baštiniti spasenje kada se krste. Dakle, anđeo se dodjeljuje čovjeku za čuvanje od vremena krštenja, a ne od vremena rođenja.
Prigovor 2. Nadalje, anđeli čuvaju ljude ukoliko se od njih prosvjetljuju na način pouke. No tek rođena djeca nisu sposobna za pouku, jer nemaju uporabu razuma. Dakle, tek rođenoj djeci ne dodjeljuju se anđeli čuvari.
Prigovor 3. Nadalje, djeca koja se nalaze u majčinoj utrobi imaju razumnu dušu neko vrijeme, kao i nakon rođenja iz utrobe. No dok su u majčinoj utrobi, ne dodjeljuju im se anđeli za čuvanje, kako se čini, jer ih niti službenici Crkve ne posvećuju sakramentima. Dakle, anđeli se ne dodjeljuju ljudima za čuvanje odmah od rođenja.
Naprotiv, Jeronim kaže da „svaka duša od časa rođenja ima anđela dodijeljenoga za svoje čuvanje“.
Odgovaram: kako Origen kaže na Mateja, o tome postoji dvostruko mišljenje. Neki su naime rekli da se anđeo za čuvanje dodjeljuje čovjeku od vremena krštenja, a drugi pak da od vremena rođenja. I to mišljenje Jeronim odobrava; i to razložno. Dobročinstva naime koja se čovjeku daju božanski iz toga što je kršćanin počinju od vremena krštenja, poput primanja euharistije i drugoga tome sličnoga. No ono što se za čovjeka proviđa od Boga ukoliko ima razumnu narav, od tada mu se pruža otkad rođenjem takvu narav prima. A takvo je dobročinstvo čuvanje anđela, kako je bjelodano iz premisa. Stoga odmah od rođenja čovjek ima anđela dodijeljenoga za svoje čuvanje.
Odgovor na 1. prigovor: anđeli se šalju na služenje djelotvorno doista samo radi onih koji baštine spasenje, ako se promatra konačni učinak čuvanja, a to je primanje baštine. Pa ipak, ni drugima se služenje anđela ne oduzima, premda u njima nema tu djelotvornost da se privedu k spasenju. Djelotvorno je ipak oko njih služenje anđela ukoliko se odvraćaju od mnogih zala.
Odgovor na 2. prigovor: služba se čuvanja usmjerava doista k prosvjetljenju pouke kao k svojemu konačnom i glavnom učinku. Pa ipak, ima mnoge druge učinke koji djeci priliče, naime odvraćati zloduhe i druge štete, kako tjelesne tako i duhovne, priječiti.
Odgovor na 3. prigovor: dijete dokle god je u majčinoj utrobi nije posve odvojeno od majke, nego je po nekoj povezanosti na neki način još uvijek nešto njezino, kao što je i plod koji visi na stablu nešto stabla. I stoga se vjerojatno može reći da anđeo koji čuva majku čuva porod koji se nalazi u majčinoj utrobi. No pri rođenju, kada se odvaja od majke, anđeo mu se dodjeljuje za čuvanje, kako Jeronim kaže.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.