I, q. 113, a. 4
Priliči li svakom čovjeku imati anđela čuvara
Prigovor 1. Čini se da se svim ljudima ne dodjeljuju anđeli za čuvanje. Kaže se naime o Kristu u Fil 2 da je „postao ljudima sličan i obličjem nađen kao čovjek“. Ako se dakle svim ljudima dodjeljuju anđeli za čuvanje, i Krist bi imao anđela čuvara. No to se čini neprikladnim, budući da je Krist veći od svih anđela. Dakle, svim se ljudima ne dodjeljuju anđeli za čuvanje.
Prigovor 2. Nadalje, od svih ljudi prvi je bio Adam. No njemu nije pristajalo imati anđela čuvara, u najmanju ruku u stanju nevinosti, jer tada nije bio pritisnut nikakvim opasnostima. Dakle, anđeli se ne postavljaju na čelo čuvanja svim ljudima.
Prigovor 3. Nadalje, ljudima se anđeli dodjeljuju za čuvanje da bi se po njima vodili za ruku k vječnom životu, i poticali na dobro djelovanje, i utvrđivali protiv navala zloduha. No ljudi unaprijed znani za propast nikada ne prispijevaju k vječnom životu. Nevjernici također, premda katkada čine dobra djela, ipak ne čine dobro, jer ne čine s pravom nakanom: naime, vjera usmjerava nakanu, kako Augustin kaže. Također, dolazak Antikrista bit će prema djelovanju Sotone, kako se kaže u 2 Sol 2. Dakle, svim se ljudima ne dodjeljuju anđeli za čuvanje.
Naprotiv, stoji Jeronimov autoritet gore naveden, koji kaže da „svaka duša za svoje čuvanje ima dodijeljenoga anđela“.
Odgovaram: čovjek postavljen u stanje ovoga života jest takoreći na nekom putu kojim treba težiti k domovini. Na kojem doista putu čovjeku prijete mnoge opasnosti, kako iznutra tako i izvana; prema onome iz Ps 141: „na putu ovome kojim sam hodio sakrili su zamku meni“. I zato, kao što se ljudima koji hodaju nesigurnim putem daju čuvari, tako se i svakom čovjeku, dokle god je putnik, anđeo čuvar dodjeljuje. Kada pak već prispije k svršetku puta, više neće imati anđela čuvara; nego će u kraljevstvu imati anđela suvladara, a u paklu zloduha koji kažnjava.
Odgovor na 1. prigovor: Krist se, ukoliko je čovjek, neposredno ravnao po Riječi Božjoj, stoga nije trebao čuvanje anđela. I opet, prema duši bio je dospjelik; no s obzirom na trpljivost tijela, bio je putnik. I prema tome nije mu pripadao anđeo čuvar kao viši, nego anđeo poslužitelj kao niži. Stoga se kaže u Mt 4 da „pristupiše anđeli i posluživahu mu“.
Odgovor na 2. prigovor: čovjek u stanju nevinosti nije trpio nikakvu opasnost iznutra, jer je iznutra sve bilo uređeno, kako je gore rečeno; ali prijetila mu je opasnost izvana, zbog zasjeda zloduha, kako je dokazao ishod stvari. I zato je trebao čuvanje anđela.
Odgovor na 3. prigovor: kao što unaprijed znani za propast i nevjernici, pa i Antikrist, nisu lišeni unutarnje pomoći naravnoga razuma, tako također nisu lišeni vanjske pomoći čitavoj ljudskoj naravi božanski dane, to jest čuvanja anđela. Po kojemu, premda im se ne pomaže u pogledu toga da dobrim djelima zasluže vječni život, pomaže im se ipak u pogledu toga što se odvraćaju od nekih zala kojima bi i samima sebi i drugima mogli naškoditi. Jer i sami se zlodusi obuzdavaju po dobrim anđelima da ne naškode onoliko koliko hoće. I slično Antikrist neće toliko naškoditi koliko bi htio.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.