Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 113, a. 7

Žalosti li se zbog propasti čuvanoga

Prigovor 1. Čini se da se anđeli žaloste zbog zala onih koje čuvaju. Kaže se naime u Iz 33: „anđeli mira gorko će plakati“. No plač je znak boli i žalosti. Dakle, anđeli se žaloste zbog zala ljudi koje čuvaju.

Prigovor 2. Nadalje, žalost je, kako Augustin kaže, „zbog onoga što se događa protiv naše volje“. No propast čuvanoga čovjeka jest protiv volje anđela čuvara. Dakle, anđeli se žaloste zbog propasti ljudi.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se radosti protivi žalost, tako se pokori protivi grijeh. No anđeli se raduju zbog grješnika koji čini pokoru, kako se nalazi u Lk 15. Dakle, žaloste se zbog pravednika koji pada u grijeh.

Prigovor 4. Nadalje, na ono iz Br 18: „što god prinose od prvina itd.“, Origenova Glosa kaže: „izvode se anđeli na sud, jesu li pali zbog njihova nemara ili ljudske tromosti“. No svatko se razložno žalosti zbog zala radi kojih je izveden na sud. Dakle, anđeli se žaloste zbog grijeha ljudi.

Naprotiv, gdje je žalost i bol, nema savršene sreće, stoga se kaže u Otk 21: „smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni ikakve boli“. No anđeli su savršeno blaženi. Dakle, ni zbog čega se ne žaloste.

Odgovaram: anđeli se ne žaloste niti zbog grijeha niti zbog kazni ljudi. Žalost naime i bol, prema Augustinu, postoji samo zbog onoga što se protivi volji. No ništa se u svijetu ne događa što bi bilo protivno volji anđela i ostalih blaženika, jer njihova volja posvema prianja uz red božanske pravednosti; a ništa ne biva u svijetu osim onoga što po božanskoj pravednosti biva ili se dopušta. I zato, govoreći jednostavno, ništa ne biva u svijetu protiv volje blaženika. Kako naime Filozof kaže u III. Ethic., jednostavno se dragovoljnim naziva ono što netko hoće u pojedinačnom, prema tome kako se djeluje, razmotrivši naime sve što okružuje, premda općenito razmotreno ne bi bilo dragovoljno; kao što mornar ne želi bacanje tereta u more promatrajući apsolutno i općenito, ali u neposrednoj opasnosti za spasenje to hoće. Stoga je to više dragovoljno nego nedragovoljno, kako se ondje kaže. Tako dakle anđeli grijehe i kazne ljudi, govoreći općenito i apsolutno, ne žele; žele ipak da se oko toga obdržava red božanske pravednosti, prema kojemu se jedni podlažu kaznama, a dopušta im se griješiti.

Odgovor na 1. prigovor: ona se Izaijina riječ može razumjeti o anđelima, to jest glasnicima, Ezekijinim, koji su plakali zbog Rabsakovih riječi; o kojima se govori u Iz 37. I to prema doslovnom smislu. Prema alegorijskom pak, anđeli mira jesu apostoli i drugi propovjednici, koji plaču zbog grijeha ljudi. Ako se pak prema anagogijskom smislu protumači o blaženim anđelima, tada će to biti preneseni govor, kako bi se označilo da anđeli općenito žele spasenje ljudi. Naime, tako se Bogu i anđelima takve strasti pripisuju.

Odgovor na 2. prigovor: na drugi je prigovor bjelodano rješenje po onome što je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: kako u pokori ljudi tako i u grijehu ostaje jedan razlog radosti anđelima, a to je ispunjenje reda božanske providnosti.

Odgovor na 4. prigovor: anđeli se dovode na sud za grijehe ljudi ne kao okrivljenici, nego kao svjedoci, da uvjere ljude u njihovu tromost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.