Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 105, a. 6

Može li učiniti nešto mimo reda usađena stvarima

Prigovor 1. Čini se da Bog ne može učiniti ništa mimo reda usađena stvarima. Kaže naime Augustin u XXVI. knjizi Contra Faustum: „Bog, utemeljitelj i stvoritelj svih naravi, ništa ne čini protiv naravi“. No čini se da je protiv naravi ono što je mimo reda naravno usađena stvarima. Dakle, Bog ne može učiniti ništa mimo reda usađena stvarima.

Prigovor 2. Nadalje, kao što je red pravednosti od Boga, tako je i red naravi. No Bog ne može učiniti ništa mimo reda pravednosti, jer bi tada učinio nešto nepravedno. Dakle, ne može učiniti ništa mimo reda naravi.

Prigovor 3. Nadalje, red je naravi Bog uspostavio. Ako dakle mimo reda naravi Bog išta učini, čini se da je sam promjenjiv. Što je neprikladno.

Naprotiv, Augustin kaže u XXVI. knjizi Contra Faustum da „Bog katkada čini nešto protiv uobičajenoga tijeka naravi“.

Odgovaram: od svakoga se uzroka izvodi neki red u njegove učinke, budući da svaki uzrok ima vid počela. I stoga se prema umnažanju uzroka umnažaju i redovi, od kojih je jedan sadržan pod drugim, kao što je i uzrok sadržan pod uzrokom. Stoga viši uzrok nije sadržan pod redom nižega uzroka, nego obrnuto. Čiji se primjer očituje u ljudskim stvarima: naime, od oca obitelji ovisi red kuće, koji je sadržan pod redom grada, koji proizlazi od upravitelja grada, dok je i ovaj sadržan pod redom kralja, od kojega se uređuje čitavo kraljevstvo. Ako se dakle red stvari promatra ukoliko ovisi o prvom uzroku, tako protiv reda stvari Bog ne može učiniti; jer kad bi tako učinio, učinio bi protiv svoga predznanja ili volje ili dobrote. Ako se pak promatra red stvari ukoliko ovisi o bilo kojem od drugih uzroka, tako Bog može učiniti mimo reda stvari. Zato što redu drugih uzroka on sam nije podložan, nego je takav red njemu podvrgnut, kao proizlazeći od njega ne po nužnosti naravi, nego po slobodnoj odluci volje; mogao je naime i drugi red stvari uspostaviti. Stoga može i mimo ovoga uspostavljenoga reda djelovati kada ushtjedne; recimo djelujući učinke drugih uzroka bez njih samih, ili proizvodeći neke učinke k kojima se drugi uzroci ne protežu. Stoga i Augustin kaže u XXVI. knjizi Contra Faustum da „Bog čini protiv uobičajenoga tijeka naravi; ali protiv najvišega zakona tako nipošto ne čini, kao što ne čini protiv samoga sebe“.

Odgovor na 1. prigovor: kada se nešto dogodi u naravnim stvarima mimo usađene naravi, to se može dogoditi na dva načina. Na jedan način po djelovanju djelatnika koji nije dao naravno nagnuće, kao kad čovjek giba teško tijelo prema gore, koje od njega nema da se giba prema dolje; i to je protiv naravi. Na drugi način po djelovanju onoga djelatnika o kojemu ovisi naravno djelovanje. I to nije protiv naravi, kako je očito u plimi i oseki mora, što nije protiv naravi, premda je mimo naravnoga gibanja vode, koja se giba prema dolje; to je naime iz utiska nebeskoga tijela, o kojemu ovisi naravno nagnuće nižih tijela. Budući da je dakle red naravi od Boga usađen stvarima, ako što učini mimo ovoga reda, to nije protiv naravi. Stoga Augustin kaže u XXVI. knjizi Contra Faustum da je „svakoj stvari ono naravno što učini onaj od kojega je svaka mjera, broj i red naravi“.

Odgovor na 2. prigovor: red je pravednosti prema odnosu k prvom uzroku, koji je mjerilo svake pravednosti. I zato mimo ovoga reda Bog ne može učiniti ništa.

Odgovor na 3. prigovor: Bog je tako usadio stvarima pouzdan red da je ipak sebi pridržao što bi on sam katkada drukčije s razlogom imao učiniti. Stoga, kada djeluje mimo ovoga reda, ne mijenja se.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.