I, q. 105, a. 5
Djeluje li Bog u svakom djelatniku
Prigovor 1. Čini se da Bog ne djeluje u svakom djelatniku. Nikakva se naime nedostatnost ne smije pripisivati Bogu. Ako dakle Bog djeluje u svakom djelatniku, dostatno u svakome djeluje. Suvišno bi dakle bilo da stvoreni djelatnik išta djeluje.
Prigovor 2. Nadalje, jedno djelovanje nije istodobno od dvaju djelatnika, kao što ni jedno po broju gibanje ne može biti od dvaju pokretanih tijela. Ako je dakle djelovanje stvorenja od Boga koji djeluje u stvorenju, ne može biti istodobno od stvorenja. I tako nijedno stvorenje ništa ne djeluje.
Prigovor 3. Nadalje, onaj koji čini naziva se uzrokom djelovanja učinjenoga ukoliko mu daje oblik po kojem djeluje. Ako je dakle Bog uzrok djelovanja stvari koje je sam učinio, to će biti ukoliko im daje moć djelovanja. No to je od početka, kada stvara stvar. Dakle, čini se da dalje ne djeluje u stvorenju koje djeluje.
Naprotiv, kaže se u Iz 26: „sva naša djela učinio si u nama, Gospodine“.
Odgovaram: to da Bog djeluje u svakom djelatniku neki su tako shvatili kao da nikakva stvorena moć ništa ne bi djelovala u stvarima, nego bi sam Bog neposredno sve djelovao: recimo da vatra ne bi zagrijavala, nego Bog u vatri, i slično o svemu ostalome. To je pak nemoguće. Prvo doista zato što bi se tako stvorenim stvarima oduzeo red uzroka i uzrokovanoga. Što pripada nemoći onoga koji stvara; naime, iz snage je djelatnika to što svojemu učinku daje moć djelovanja. Drugo zato što bi djelatne moći koje se nalaze u stvarima uzalud bile stvarima dodijeljene ako po njima ništa ne bi djelovale. Štoviše, sva bi se stvorena bića činila na neki način uzaludnima ako bi bila lišena vlastitoga djelovanja, budući da svaka stvar postoji radi svoga djelovanja. Uvijek je naime nesavršeno radi savršenijega; kao što je dakle tvar radi oblika, tako je oblik, koji je prvi čin, radi svoga djelovanja, koje je drugi čin; i tako je djelovanje cilj stvorene stvari. Tako dakle treba razumjeti da Bog djeluje u stvarima da ipak same stvari imaju vlastito djelovanje. Za očevidnost toga treba razmotriti da, budući da postoje četiri roda uzroka, tvar doista nije počelo djelovanja, nego se odnosi kao subjekt koji prima učinak djelovanja. Cilj pak i djelatnik i oblik odnose se kao počelo djelovanja, ali stanovitim redom. Naime, prvo je počelo djelovanja cilj, koji pokreće djelatnika; drugo pak djelatnik; treće pak oblik onoga što se od djelatnika primjenjuje za djelovanje (premda i sam djelatnik djeluje po svojemu obliku); kako je bjelodano u umjetnim djelima. Graditelj se naime pokreće na djelovanje od cilja, a to je samo izrađeno djelo, recimo škrinja ili postelja; i primjenjuje na djelovanje sjekiru koja siječe svojom oštricom. Tako dakle prema tom trima Bog u svakom djelatniku djeluje. Prvo doista prema pojmu cilja. Budući da je naime svako djelovanje radi nekoga istinitoga ili prividnoga dobra; a ništa nije niti se čini dobrim osim ukoliko ima udjela u nekoj sličnosti najvišega dobra, što je Bog; slijedi da je sam Bog uzrok svakoga djelovanja kao cilj. Slično također treba razmotriti da, ako postoji više uređenih djelatnika, uvijek drugi djelatnik djeluje po moći prvoga, naime prvi djelatnik pokreće drugoga na djelovanje. I prema tome, sve djeluje po moći samoga Boga; i tako je on uzrok djelovanjima svih djelatnika. Treće, treba razmotriti da Bog ne pokreće stvari na djelovanje samo tako reći primjenjujući oblike i moći stvari na djelovanje, kao što i graditelj primjenjuje sjekiru na sječenje, koji ipak katkada ne daje oblik sjekiri; nego također daje oblik djelatnim stvorenjima i drži ih u bitku. Stoga nije samo uzrok djelovanjima ukoliko daje oblik koji je počelo djelovanja, kao što se za onoga koji rađa kaže da je uzrok gibanja teških i lakih tijela; nego također kao onaj koji čuva oblike i moći stvari; onako kako se za sunce kaže da je uzrok očitovanja boja, ukoliko daje i čuva svjetlo kojim se očituju boje. I jer je oblik stvari unutar stvari, i to utoliko više ukoliko se promatra kao prvotniji i općenitiji; a sam je Bog vlastito uzrok samoga općega bitka u svim stvarima, koji je među svime najintimniji stvarima; slijedi da Bog u svemu intimno djeluje. I zbog toga se u Svetom pismu djelovanja naravi pripisuju Bogu kao onomu koji djeluje u naravi, prema onome iz Job 10: „kožom i mesom odjenuo si me, kostima i tetivama spleo si me“.
Odgovor na 1. prigovor: Bog dostatno djeluje u stvarima na način prvoga djelatnika, niti je zbog toga suvišno djelovanje drugih djelatnika.
Odgovor na 2. prigovor: jedno djelovanje ne proizlazi od dvaju djelatnika jednoga reda, ali ništa ne priječi da jedno te isto djelovanje proizlazi od prvoga i drugoga djelatnika.
Odgovor na 3. prigovor: Bog ne daje samo oblike stvarima, nego ih također čuva u bitku i primjenjuje ih na djelovanje, te je cilj svih djelovanja, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.