Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 105, a. 3

Može li pokrenuti razum

Prigovor 1. Čini se da Bog ne pokreće neposredno stvoreni razum. Djelovanje je naime razuma od onoga u čemu jest, jer ne prelazi u vanjsku tvar, kako se kaže u IX. Metaphys.. A djelovanje onoga što se pokreće od drugoga nije od onoga u čemu jest, nego od onoga koji pokreće. Dakle, razum se ne pokreće od drugoga. I tako se čini da Bog ne može pokrenuti razum.

Prigovor 2. Nadalje, ono što u sebi ima dostatno počelo svoga gibanja ne pokreće se od drugoga. No gibanje je razuma samo njegovo razumijevanje, kao što se kaže da je razumijevanje ili osjećanje stanovito gibanje, prema Filozofu u III. De anima. Dostatno je pak počelo razumijevanja razumsko svjetlo usađeno razumu. Dakle, ne pokreće se od drugoga.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se osjetilo pokreće od osjetnoga, tako se razum pokreće od spoznatljivoga. No Bog nama nije spoznatljiv po razumu, nego nadilazi naš razum. Dakle, Bog ne može pokrenuti naš razum.

Naprotiv, učitelj pokreće razum onoga koji uči. No Bog čovjeka uči znanju, kako se kaže u Psalmu. Dakle, Bog pokreće čovjekov razum.

Odgovaram: kao što se u tjelesnim gibanjima pokretačem naziva ono što daje oblik koji je počelo gibanja, tako se kaže da pokreće razum ono što uzrokuje oblik koji je počelo razumskoga djelovanja, koje se naziva gibanjem razuma. Razumskoga je pak djelovanja dvostruko počelo u onome koji razumijeva: jedno doista koje je sama razumska moć, koje je počelo doista i u onome koji razumijeva u mogućnosti; drugo je pak počelo razumijevanja u činu, naime sličnost shvaćene stvari u onome koji razumijeva. Kaže se dakle da nešto pokreće razum bilo da daje onomu koji razumijeva moć za razumijevanje, bilo da mu utiskuje sličnost shvaćene stvari. Na oba pak načina Bog pokreće stvoreni razum. On je naime prvo nematerijalno biće. I jer razumnost slijedi nematerijalnost, slijedi da je on onaj koji prvi razumijeva. Stoga, budući da je prvo u bilo kojem redu uzrok onoga što slijedi, slijedi da je od njega svaka moć razumijevanja. Slično, budući da je on prvo biće i da sva bića prethodno postoje u njemu kao u prvom uzroku, potrebno je da budu u njemu razumski shvatljivo prema njegovu načinu. Kao što naime svi razumski pojmovi stvari najprije postoje u Bogu i odatle se izvode u druge razume kako bi u činu razumijevali, tako se također izvode u stvorenja kako bi opstojala. Tako dakle Bog pokreće stvoreni razum ukoliko mu daje moć za razumijevanje, bilo naravnu bilo nadodanu; i ukoliko mu utiskuje razumski shvatljive likove; i jedno i drugo drži i čuva u bitku.

Odgovor na 1. prigovor: razumsko je djelovanje doista od razuma u kojemu jest kao od drugoga uzroka, ali od Boga kao od prvoga uzroka. Od njega se naime onomu koji razumijeva daje to da može razumijevati.

Odgovor na 2. prigovor: razumsko svjetlo, zajedno sa sličnošću shvaćene stvari, jest dostatno počelo razumijevanja; drugotno ipak, i koje ovisi o prvom počelu.

Odgovor na 3. prigovor: spoznatljivo pokreće naš razum ukoliko mu na neki način utiskuje svoju sličnost, po kojoj se može spoznati. No sličnosti koje Bog utiskuje stvorenom razumu ne dostaju za razumijevanje samoga Boga po biti, kako je gore navedeno. Stoga pokreće stvoreni razum premda mu nije spoznatljiv, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.