Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 105, a. 2

Može li neposredno pokrenuti neko tijelo

Prigovor 1. Čini se da Bog ne može neposredno pokrenuti neko tijelo. Budući da naime pokretač i pokrenuto moraju biti zajedno, kako se dokazuje u VII. Physic., potrebno je da postoji stanoviti doticaj onoga koji pokreće i pokrenutoga. No ne može biti doticaja Boga i nekoga tijela; kaže naime Dionizije u 1. poglavlju De div. nom. da „Boga nema nikakva dodira“. Dakle, Bog ne može neposredno pokrenuti neko tijelo.

Prigovor 2. Nadalje, Bog je nepokrenuti pokretač. A takvo je spoznato poželjno. Bog dakle pokreće kao žuđeno i spoznato. No ne spoznaje se osim po razumu, koji nije tijelo, niti je moć tijela. Dakle, Bog ne može pokrenuti neko tijelo neposredno.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof dokazuje u VIII. Physic. da beskonačna moć pokreće u trenu. No nemoguće je da se neko tijelo pokrene u trenu, jer, budući da je svako gibanje između suprotnosti, slijedilo bi da se dvije suprotnosti istodobno nalaze u istome; što je nemoguće. Dakle, tijelo se ne može neposredno pokrenuti od beskonačne moći. A moć je Božja beskonačna, kako je gore navedeno. Dakle, Bog ne može neposredno pokrenuti neko tijelo.

Naprotiv, djela šest dana Bog je učinio neposredno; u kojima je sadržano gibanje tijelâ, kako je bjelodano po tome što se kaže u Post 1: „neka se skupe vode na jedno mjesto“. Dakle, Bog neposredno može pokrenuti tijelo.

Odgovaram: pogrješno je reći da Bog ne može sam po sebi učiniti sve određene učinke koji bivaju po bilo kojem stvorenom uzroku. Stoga, budući da se tijela pokreću neposredno od stvorenih uzroka, nikomu ne smije doći u sumnju da Bog može neposredno pokrenuti bilo koje tijelo. I to je doista dosljedno onome što je gore rečeno. Naime, svako gibanje bilo kojega tijela ili slijedi neki oblik, kao što mjesno gibanje teških i lakih tijela slijedi oblik koji se daje od onoga koji rađa, zbog čega se onaj koji rađa naziva pokretačem; ili je put k nekome obliku, kao što je zagrijavanje put k obliku vatre. Istomu pak pripada utisnuti oblik, pripremiti za oblik i dati gibanje koje slijedi oblik; naime, vatra ne samo da rađa drugu vatru nego i zagrijava te pokreće prema gore. Budući da dakle Bog može neposredno oblik utisnuti tvari, dosljedno je da može prema bilo kojem gibanju bilo koje tijelo pokrenuti.

Odgovor na 1. prigovor: dvostruk je doticaj, naime tjelesni, kao što se dva tijela dotiču; i djelotvorni, kao što se kaže da onaj koji žalosti dotiče ožalošćenoga. Prema prvom dakle doticaju Bog, budući da je netjelesan, niti dotiče niti biva dotaknut. Prema djelotvornom pak doticaju doista dotiče pokrećući stvorenja, ali ne biva dotaknut, jer naravna moć nijednoga stvorenja ne može do njega doprijeti. I tako je Dionizije razumio da nema dodira Boga, da naime biva dotaknut.

Odgovor na 2. prigovor: Bog pokreće kao žuđeno i spoznato. No ne mora biti da uvijek pokreće kao žuđeno i spoznato od onoga što se pokreće; nego kao žuđeno i spoznato od sebe samoga, jer sve djeluje radi svoje dobrote.

Odgovor na 3. prigovor: Filozof u VIII. Physic. namjerava dokazati da moć prvoga pokretača nije moć u veličini, ovakvim razlogom: moć prvoga pokretača jest beskonačna (što dokazuje po tome što može pokretati kroz beskonačno vrijeme); a beskonačna moć, kad bi bila u nekoj veličini, pokretala bi u netremice, što je nemoguće; dakle, potrebno je da beskonačna moć prvoga pokretača ne bude u veličini. Iz čega je bjelodano da to da se tijelo pokrene u netremice ne slijedi osim iz beskonačne moći u veličini. Čemu je razlog to što svaka moć koja je u veličini pokreće prema sebi čitavoj, budući da pokreće po nužnosti naravi. A beskonačna moć nerazmjerno nadilazi svaku konačnu moć. No koliko je veća moć onoga koji pokreće, toliko je veća brzina gibanja. Budući da dakle konačna moć pokreće u određenom vremenu, slijedi da beskonačna moć ne pokreće u nekom vremenu, jer svakoga vremena prema drugom vremenu postoji neki razmjer. No moć koja nije u veličini jest moć nekoga tko razumijeva, koji djeluje u učincima prema tome kako im priliči. I stoga, budući da tijelu ne može biti prikladno da se pokrene u netremice, ne slijedi da pokreće u netremice.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.