Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 105, a. 1

Može li Bog neposredno pokrenuti tvar k obliku

Prigovor 1. Čini se da Bog ne može neposredno pokrenuti tvar k obliku. Kako naime dokazuje Filozof u VII. Metaphys., oblik u ovoj tvari ne može načiniti ništa osim oblika koji je u tvari, jer slično čini sebi slično. No Bog nije oblik u tvari. Dakle, ne može uzrokovati oblik u tvari.

Prigovor 2. Nadalje, ako se neki djelatnik odnosi prema mnogim stvarima, nijednu od njih neće proizvesti osim ako se k njoj ne odredi po nečem drugom; kao što se naime u III. De anima kaže, opće mišljenje ne pokreće osim posredovanjem nekoga pojedinačnoga prihvaćanja. No božanska je moć opći uzrok svega. Dakle, ne može proizvesti neki pojedinačni oblik osim posredovanjem nekoga pojedinačnoga djelatnika.

Prigovor 3. Nadalje, kao što opći bitak ovisi o prvom općem uzroku, tako određeni bitak ovisi o određenim pojedinačnim uzrocima, kako je gore navedeno. No određeni je bitak neke stvari po njezinu vlastitom obliku. Dakle, vlastite oblike stvari Bog ne proizvodi osim posredovanjem pojedinačnih uzroka.

Naprotiv, kaže se u Post 2: „oblikovao je Bog čovjeka od praha zemaljskoga“.

Odgovaram: Bog može neposredno pokrenuti tvar k obliku. Zato što se biće u trpnoj mogućnosti može svesti u čin od strane djelatne moći koja ga sadrži pod svojom vlašću. Budući da je dakle tvar sadržana pod božanskom vlašću, kao izvedena od Boga, može se svesti u čin po božanskoj moći. A to znači da se tvar pokreće k obliku, jer oblik nije ništa drugo nego čin tvari.

Odgovor na 1. prigovor: nalazi se da se neki učinak suobličuje djelatnom uzroku na dva načina. Na jedan način prema istoj vrsti; kao što čovjek biva rađan od čovjeka, i vatra od vatre. Na drugi način prema djelotvornom sadržavanju, ukoliko se naime oblik učinka djelotvorno sadrži u uzroku; i tako se životinje nastale iz truljenja, te biljke i mineralna tijela suobličuju suncu i zvijezdama, čijom se moći rađaju. Tako se dakle učinak suobličuje djelatnom uzroku prema svemu onome k čemu se proteže moć djelatnika. No moć se Božja proteže na oblik i tvar, kako je gore navedeno. Stoga se složeno biće koje nastaje suobličuje Bogu prema djelotvornom sadržavanju, kao što se složenom biću koje ga rađa suobličuje po sličnosti vrste. Stoga, kao što složeno biće koje rađa može pokrenuti tvar k obliku rađajući sebi slično složeno biće, tako može i Bog. Ali ne i neki drugi oblik koji ne postoji u tvari, jer tvar nije sadržana u moći druge odijeljene supstancije. I zato zlodusi i anđeli djeluju oko ovih vidljivih stvari, ne doista utiskujući oblike, nego primjenjujući tjelesna sjemena.

Odgovor na 2. prigovor: taj bi razlog vrijedio kad bi Bog djelovao iz nužnosti naravi. No jer djeluje po volji i razumu, koji spoznaje vlastite pojmove svih oblika, a ne samo općenite; odatle je što može određeno ovaj ili onaj oblik utisnuti tvari.

Odgovor na 3. prigovor: to samo što se drugi uzroci usmjeravaju k određenim učincima njima je od Boga. Stoga Bog, zato što druge uzroke usmjerava k određenim učincima, može također određene učinke proizvesti sam po sebi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.