Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 103, a. 7

Dokida li se božansko upravljanje u nečemu

Prigovor 1. Čini se da se nešto može dogoditi mimo reda božanskoga upravljanja. Kaže naime Boetije u III. knjizi De consol. da „Bog po dobru sve raspoređuje“. Ako se dakle ništa u stvarima ne događa mimo reda božanskoga upravljanja, slijedilo bi da u stvarima nema ničega zla.

Prigovor 2. Nadalje, ništa nije slučajno što se događa prema predodređenju nekoga upravitelja. Ako se dakle ništa ne događa u stvarima mimo reda božanskoga upravljanja, slijedi da u stvarima nema ničega nepredviđena i slučajna.

Prigovor 3. Nadalje, red božanskoga upravljanja pouzdan je i nepromjenjiv, jer je prema vječnom razumu. Ako se dakle ništa ne bi moglo dogoditi u stvarima mimo reda božanskoga upravljanja, slijedi da se sve događa iz nužnosti i da u stvarima nema ničega slučajnoga, što je neprikladno. Može se dakle u stvarima nešto dogoditi mimo reda božanskoga upravljanja.

Naprotiv, kaže se u Est 13: „Gospodine Bože, Kralju svemogući, u tvojoj su vlasti sve stvari i nema ga tko bi se mogao oprijeti tvojoj volji“.

Odgovaram: mimo reda nekoga pojedinačnoga uzroka neki se učinak može dogoditi; no ne i mimo reda općega uzroka. Čemu je razlog to što mimo reda pojedinačnoga uzroka ništa ne proizlazi osim iz nekoga drugog uzroka koji priječi, a taj je uzrok doista nužno svesti na prvi opći uzrok, kao što probavna smetnja biva mimo reda hranidbene moći iz neke zapreke, recimo iz grubosti hrane, koju je nužno svesti na neki drugi uzrok, i tako sve do prvoga općega uzroka. Budući da je dakle Bog prvi opći uzrok ne samo jednoga roda, nego općenito svekolikoga bića, nemoguće je da se išta dogodi mimo reda božanskoga upravljanja; nego iz toga samoga što se čini da nešto s jedne strane izlazi iz reda božanske providnosti koji se promatra prema nekom pojedinačnom uzroku, nužno je da ponovno padne u isti red prema drugom uzroku.

Odgovor na 1. prigovor: ništa se ne nalazi u svijetu što bi bilo posvema zlo, jer se zlo uvijek temelji u dobru, kako je gore pokazano. I stoga se neka stvar naziva zlom po tome što izlazi iz reda nekoga pojedinačnoga dobra. Kad bi pak posvema izišla iz reda božanskoga upravljanja, posvema bi bila ništa.

Odgovor na 2. prigovor: za neke se stvari kaže da su slučajne u stvarima s obzirom na pojedinačne uzroke, izvan čijega se reda događaju. No što se tiče božanske providnosti, ništa se u svijetu ne događa slučajno, kako Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus.

Odgovor na 3. prigovor: za neke se učinke kaže da su slučajni u usporedbi s bližim uzrocima, koji u svojim učincima mogu zatajiti, a ne zbog toga što bi se išta moglo dogoditi izvan čitava reda božanskoga upravljanja. Jer to samo što se nešto događa mimo reda bližega uzroka biva iz nekoga uzroka koji je podložan božanskom upravljanju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.