I, q. 103, a. 6
Upravlja li Bog svime neposredno
Prigovor 1. Čini se da Bog svime upravlja neposredno. Naime, Grgur Nisenski kori Platonovo mišljenje, koji je providnost podijelio na troje: prvu doista prvoga Boga, koji proviđa nebeskim stvarima i svime općim; drugu je pak providnost rekao da pripada drugim bogovima, koji kruže nebom, naime u pogledu onoga što je u nastajanju i propadanju; a treću je providnost rekao da pripada nekim demonima, koji su čuvari ljudskih čina na zemlji. Dakle, čini se da Bog svime upravlja neposredno.
Prigovor 2. Nadalje, bolje je da se nešto učini po jednome nego po mnogima, ako je moguće, kako se kaže u VIII. Physic.. No Bog može sam po sebi bez posrednih uzroka svime upravljati. Dakle, čini se da svime upravlja neposredno.
Prigovor 3. Nadalje, u Bogu nema ničega manjkava i nesavršena. No čini se da nedostatku upravitelja pripada to što upravlja posredovanjem nekih drugih, poput zemaljskoga kralja, koji zato što ne dostaje za obavljanje svega niti je posvuda prisutan u svojemu kraljevstvu, zbog toga mora imati službenike svoga upravljanja. Dakle, Bog svime upravlja neposredno.
Naprotiv, Augustin kaže u III. knjizi De Trin.: „kao što se gušća i niža tijela ravnaju po tanjima i moćnijima nekim redom, tako se sva tijela ravnaju po razumnom duhu života, a otpali i grješni razumni duh života po pobožnom i pravednom razumnom duhu života, a ovaj po samome Bogu“.
Odgovaram: u upravljanju treba razmotriti dvoje, naime smisao upravljanja, a to je sama providnost, i izvršenje. Što se dakle tiče smisla upravljanja, Bog svime upravlja neposredno; no što se tiče izvršenja upravljanja, Bog nekim stvarima upravlja posredovanjem drugih. Čemu je razlog to što, budući da je Bog sama bit dobrote, svaku pojedinu stvar treba pripisati Bogu prema onome što je u njoj najbolje. Najbolje pak u svakom rodu ili razlogu ili praktičnoj spoznaji, kakav je smisao upravljanja, sastoji se u tome da se spoznaju pojedinačnosti u kojima je čin, kao što je najbolji liječnik ne onaj koji razmatra samo općenitosti, nego onaj koji može razmatrati i najmanje pojedinosti; a isto je očito i u ostalome. Stoga valja reći da Bog ima smisao upravljanja svime, pa i najmanjim pojedinostima. No budući da upravljanjem stvari kojima se upravlja treba privesti k savršenstvu, utoliko će upravljanje biti bolje ukoliko veće savršenstvo upravitelj priopćuje upravljanim stvarima. Veće je pak savršenstvo da nešto u sebi bude dobro i da također bude drugima uzrok dobrote, nego kad bi bilo samo u sebi dobro. I zato Bog tako upravlja stvarima da neke postavlja uzrocima drugima u upravljanju, kao kad neki učitelj svoje učenike ne bi samo učinio onima koji znaju, nego i učiteljima drugih.
Odgovor na 1. prigovor: Platonovo se mišljenje kori zato što je i u pogledu smisla upravljanja postavio da Bog ne upravlja svime neposredno. Što je bjelodano po tome što je podijelio na troje providnost, koja je smisao upravljanja.
Odgovor na 2. prigovor: kad bi sam Bog upravljao, oduzelo bi se uzročno savršenstvo stvarima. Stoga se ne bi po jednome učinilo sve ono što biva po mnogima.
Odgovor na 3. prigovor: to što ima izvršitelje svoga upravljanja ne pripada samo nesavršenosti zemaljskoga kralja, nego i kraljevu dostojanstvu, jer se iz reda službenika kraljevska vlast čini sjajnijom.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.