I, q. 103, a. 5
Jesu li sve stvari podložne božanskom upravljanju
Prigovor 1. Čini se da nije sve podložno božanskom upravljanju. Kaže se naime u Prop 9: „vidjeh pod suncem da trka nije do brzih, ni rat do hrabrih, ni kruh do mudrih, ni bogatstvo do učenih, ni milost do vještih, nego je vrijeme i slučaj u svemu“. No ono što je podložno nečijem upravljanju nije slučajno. Dakle, ono što je pod suncem nije podložno božanskom upravljanju.
Prigovor 2. Nadalje, apostol u 1 Kor 9 kaže da „Bogu nije stalo do volova“. No svakomu je stalo do onoga čime upravlja. Dakle, nije sve podložno božanskom upravljanju.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da ono što može samo sobom upravljati ne treba upravljanje drugoga. No razumno stvorenje može samo sobom upravljati, budući da ima vlast nad svojim činom i djeluje samo po sebi; a ne samo da biva vođeno od drugoga, što se čini svojstvenim onome čime se upravlja. Dakle, nije sve podložno božanskom upravljanju.
Naprotiv, Augustin kaže u V. knjizi De civ. Dei da „Bog nije ostavio bez sklada njihovih dijelova ne samo nebo i zemlju, niti samo čovjeka i anđela, nego ni utrobu neznatne i prezrene životinjice, ni ptičje perace, ni cvjetić trave, ni list drveta“. Dakle, sve je podložno njegovu upravljanju.
Odgovaram: po istom razlogu Bogu pristaje biti upravitelj stvari i njihov uzrok, jer istomu pripada stvar proizvesti i dati joj savršenstvo, što pripada onomu koji upravlja. A Bog nije uzrok pojedinačan jednoga roda stvari, nego opći svekolikoga bića, kako je gore pokazano. Stoga, kao što ne može postojati ništa što ne bi bilo od Boga stvoreno, tako ne može postojati ništa što ne bi bilo podložno njegovu upravljanju. To je isto bjelodano i iz pojma cilja. Naime, nečije se upravljanje utoliko proteže ukoliko se može protezati cilj upravljanja. A cilj je božanskoga upravljanja sama njegova dobrota, kako je gore pokazano. Stoga, budući da ne može postojati ništa što se ne usmjerava k božanskoj dobroti kao k cilju, kako je bjelodano iz gore rečenoga, nemoguće je da se ikoje od bića oduzme božanskom upravljanju. Ludo je dakle bilo mišljenje onih koji su govorili da ovim nižim propadljivim stvarima, ili također pojedinačnima, ili pak ljudskim stvarima ne upravlja Bog. U čije se ime kaže u Ez 9: „napustio je Gospodin zemlju“.
Odgovor na 1. prigovor: pod suncem se kaže da je ono što prema gibanju sunca nastaje i propada. U svemu se tome nalazi slučaj; ne tako da bi sve što u njima biva bilo slučajno, nego zato što se u bilo čemu od toga može naći nešto slučajno. I to samo što se u takvim stvarima nalazi nešto slučajno dokazuje da su one podložne nečijem upravljanju. Kad se naime takvim propadljivim stvarima ne bi upravljalo od nekoga višega, one ništa ne bi smjerale, ponajviše one koje ne spoznaju, i tako se u njima ne bi događalo ništa mimo nakane, što tvori pojam slučaja. Stoga, kako bi pokazao da se slučajnosti događaju prema redu nekoga višega uzroka, ne kaže jednostavno da je vidio da je slučaj u svemu, nego kaže vrijeme i slučaj; jer se naime prema nekom vremenskom redu u tim stvarima nalaze slučajni nedostaci.
Odgovor na 2. prigovor: upravljanje je stanovito mijenjanje upravljanih od strane upravitelja. Svako je pak gibanje čin pokretanoga od pokretača, kako se kaže u III. Physic.. A svaki se čin razmjeruje onome čiji je čin. I tako je potrebno da se različite pokretane stvari različito gibaju, čak i prema pokretanju jednoga pokretača. Tako se dakle prema jednomu umijeću Boga koji upravlja stvarima različito upravlja prema njihovoj različitosti. Neke naime po svojoj naravi djeluju same po sebi, kao one koje imaju vlast nad svojim činom, i njima Bog upravlja ne samo po tome što se pokreću od samoga Boga koji u njima iznutra djeluje, nego i po tome što se od njega potiču na dobro i odvraćaju od zla po zapovijedima i zabranama, nagradama i kaznama. Na taj pak način Bog ne upravlja nerazumnim stvorenjima, koja bivaju samo vođena, a sama ne djeluju. Kada dakle apostol kaže da Bogu nije stalo do volova, ne oduzima volove posve od skrbi božanskoga upravljanja, nego samo s obzirom na način koji vlastito pristaje razumnom stvorenju.
Odgovor na 3. prigovor: razumno stvorenje upravlja samo sobom po razumu i volji, a oboje treba bivati vođeno i usavršavano od razuma i volje Božje. I zato povrh upravljanja kojim razumno stvorenje upravlja samo sobom kao gospodar svoga čina, treba bivati upravljano od Boga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.