Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 103, a. 4

O učincima upravljanja

Prigovor 1. Čini se da je učinak upravljanja svijetom samo jedan, a ne više njih. Naime, čini se da je učinak upravljanja ono što se upravljanjem uzrokuje u upravljanim stvarima. To je pak jedno, naime dobro reda, kao što je očito u vojsci. Dakle, jedan je učinak upravljanja svijetom.

Prigovor 2. Nadalje, od jednoga je po naravi da proizlazi samo jedno. No svijetom upravlja jedan, kako je pokazano. Dakle, i učinak upravljanja jest samo jedan.

Prigovor 3. Nadalje, ako učinak upravljanja nije samo jedan zbog jedinstva upravitelja, potrebno je da se umnaža prema mnoštvu onih kojima se upravlja. Ovi su pak za nas nebrojeni. Dakle, učinci upravljanja ne mogu se obuhvatiti pod nekim određenim brojem.

Naprotiv, Dionizije kaže da „božanstvo savršenom providnošću i dobrotom sve sadrži i samo sobom ispunja“. Upravljanje pak pripada providnosti. Dakle, postoje neki određeni učinci božanskoga upravljanja.

Odgovaram: učinak svakoga djelovanja može se prosuđivati iz njegova cilja; naime, po djelovanju se postiže to da se dopre do cilja. Cilj je pak upravljanja svijetom bitno dobro, k čijem sudioništvu i suobličenju sve teži. Učinak se dakle upravljanja može uzeti na tri načina. Na jedan način sa strane samoga cilja, i tako je jedan učinak upravljanja, naime suobličiti se najvišem dobru. Na drugi način može se promatrati učinak upravljanja prema onome po čemu se stvorenje privodi k suobličenju s Bogom. I tako su općenito dva učinka upravljanja. Stvorenje se naime suobličuje Bogu u pogledu dvoga: naime, u pogledu onoga što je Bog dobar, ukoliko je stvorenje dobro; i u pogledu toga što je Bog drugima uzrok dobrote, ukoliko jedno stvorenje pokreće drugo k dobroti. Stoga su dva učinka upravljanja, naime očuvanje stvari u dobru i njihovo pokretanje k dobru. Na treći način može se promatrati učinak upravljanja pojedinačno, i tako su oni za nas nebrojeni.

Odgovor na 1. prigovor: red svemira uključuje u sebi i očuvanje različitih stvari koje je Bog uspostavio i njihovo pokretanje, jer se prema tom dvoma nalazi red u stvarima: naime, prema tome što je jedna bolja od druge i prema tome što se jedna pokreće od druge.

Odgovor na 2. prigovor: na druga dva prigovora jasan je odgovor po onome što je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.