Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 103, a. 3

Upravlja li se njime od strane jednoga

Prigovor 1. Čini se da svijetom ne upravlja jedan. O uzroku naime sudimo po učincima. No u upravljanju stvarima očituje se da se stvari ne gibaju i ne djeluju jednolično, jer jedne doista djeluju slučajno, a jedne iz nužnosti, te prema drugim različitostima. Dakle, svijetom ne upravlja jedan.

Prigovor 2. Nadalje, ono čime upravlja jedan ne razilazi se međusobno osim zbog nevještine ili nemoći upravitelja, što je daleko od Boga. No stvorene se stvari međusobno razilaze i međusobno se bore, kako se očituje u suprotnostima. Dakle, svijetom ne upravlja jedan.

Prigovor 3. Nadalje, u naravi se uvijek nalazi ono što je bolje. No bolje je da su dvojica zajedno nego jedan, kako se kaže u Prop 4. Dakle, svijetom ne upravlja jedan, nego više njih.

Naprotiv, jednoga Boga i jednoga Gospodina ispovijedamo, prema onome apostolovu iz 1 Kor 8: „nama je jedan Bog, Otac, i jedan Gospodin“. A i jedno i drugo pripada upravljanju; naime, gospodaru pripada upravljanje podložnicima, a Božje se ime uzima iz providnosti, kako je gore rečeno. Dakle, svijetom upravlja jedan.

Odgovaram: nužno je reći da svijetom upravlja jedan. Budući da je naime cilj upravljanja svijetom ono što je bitno dobro, a to je najbolje, nužno je da upravljanje svijetom bude najbolje. A najbolje je upravljanje ono koje biva po jednome. Čemu je razlog to što upravljanje nije ništa drugo nego usmjeravanje onih kojima se upravlja k cilju, koji je neko dobro. Jedinstvo pak pripada pojmu dobrote, kako Boetije dokazuje u III. knjizi De consol. po tome što, kao što sve želi dobro, tako želi jedinstvo, bez kojega ne može postojati. Naime, svaka pojedina stvar utoliko jest ukoliko je jedna; stoga vidimo da se stvari opiru svojoj diobi koliko mogu i da raspadanje svake pojedine stvari proizlazi iz nedostatka te stvari. I zato ono k čemu teži namjera onoga koji upravlja mnoštvom jest jedinstvo ili mir. A uzrok jedinstva po sebi jest jedno. Bjelodano je naime da mnogi ne mogu mnoge stvari sjediniti i uskladiti ako se i sami na neki način ne sjedine. No ono što je po sebi jedno može prikladnije i bolje biti uzrok jedinstva nego mnogi sjedinjeni. Stoga se mnoštvom bolje upravlja po jednome nego po mnogima. Preostaje dakle da je upravljanje svijetom, koje je najbolje, od jednoga upravitelja. I to je ono što Filozof kaže u XII. Metaphys.: „bića ne žele biti loše uređena, niti valja mnoštvo vlasti, jedan dakle vladar“.

Odgovor na 1. prigovor: gibanje je čin pokretanoga od pokretača. Nejednakost je dakle gibanjâ iz različitosti pokretanih stvari, koju traži savršenstvo svemira, kako je gore rečeno; a ne iz različitosti upravitelja.

Odgovor na 2. prigovor: suprotnosti, premda se razilaze u pogledu bližih ciljeva, ipak se slažu u pogledu krajnjega cilja, ukoliko su obuhvaćene pod jednim redom svemira.

Odgovor na 3. prigovor: u pojedinačnim dobrima dvojica su bolja nego jedan, ali onome što je bitno dobro ne može se učiniti nikakvo dodavanje dobrote.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.