I, q. 103, a. 8
Opire li se išta božanskoj providnosti
Prigovor 1. Čini se da se nešto može opirati redu božanskoga upravljanja. Kaže se naime u Iz 3: „jezik njihov i naumi njihovi protiv Gospodina su“.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan kralj pravedno ne kažnjava one koji se ne opiru njegovoj odredbi. Ako se dakle ništa ne bi opiralo božanskoj odredbi, nitko ne bi pravedno bio kažnjen od Boga.
Prigovor 3. Nadalje, svaka je stvar podložna redu božanskoga upravljanja. No jednu stvar napada druga. Dakle, postoje stvari koje se opiru božanskom upravljanju.
Naprotiv, Boetije kaže u III. knjizi De consol.: „nema ničega što bi se ovom najvišem dobru ili htjelo ili moglo usprotiviti. Postoji dakle najviše dobro koje svime snažno upravlja i blago raspoređuje“; kako se kaže u Mudr 8 o božanskoj mudrosti.
Odgovaram: red božanske providnosti može se razmotriti na dva načina: na jedan način općenito, naime prema tome što proizlazi od upravljačkoga uzroka cjeline; na drugi način pojedinačno, naime prema tome što proizlazi iz nekoga pojedinačnoga uzroka koji izvršava božansko upravljanje. Na prvi se dakle način ništa ne opire redu božanskoga upravljanja. Što je bjelodano iz dvoga. Prvo doista iz toga što red božanskoga upravljanja posvema teži k dobru, a svaka pojedina stvar u svojemu djelovanju i nastojanju ne teži osim k dobru, jer nitko ne djeluje gledajući na zlo, kako Dionizije kaže. Na drugi način isto se očituje iz toga što, kako je gore rečeno, svako nagnuće neke stvari, bilo naravno bilo voljno, nije ništa drugo nego stanoviti otisak od prvoga pokretača, kao što nagnuće strijele k određenoj meti nije ništa drugo nego stanoviti otisak od strijelca. Stoga sve što djeluje, bilo naravno bilo voljno, kao od vlastite volje prispijeva u ono k čemu se božanski usmjerava. I zato se za Boga kaže da sve raspoređuje blago.
Odgovor na 1. prigovor: za neke se kaže da misle ili govore ili rade protiv Boga ne zato što bi se posvema opirali redu božanskoga upravljanja, jer i oni koji griješe smjeraju neko dobro, nego zato što se opiru nekom određenom dobru koje im priliči prema njihovoj naravi ili stanju. I zato bivaju pravedno kažnjeni od Boga.
Odgovor na 2. prigovor: i po tome je bjelodano rješenje za drugi prigovor.
Odgovor na 3. prigovor: iz toga što se jedna stvar bori protiv druge pokazuje se da se nešto može opirati redu koji proizlazi iz nekoga pojedinačnoga uzroka, ali ne i redu koji ovisi o općem uzroku cjeline.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.