I, q. 1, a. 6
Je li mudrost
Prigovor 1. Čini se da ovaj nauk nije mudrost. Jer nijedan nauk koji svoja načela pretpostavlja od drugdje nije dostojan imena mudrosti, „jer mudracu pripada uređivati, a ne biti uređivan“ (I Metaphys.). No ovaj nauk svoja načela pretpostavlja od drugdje, kako je očito iz rečenoga. Dakle, ovaj nauk nije mudrost.
Prigovor 2. Nadalje, mudrosti pripada dokazivati načela drugih znanosti, odakle se naziva glavom znanosti, kako je očito u VI. Ethic. No ovaj nauk ne dokazuje načela drugih znanosti. Dakle, nije mudrost.
Prigovor 3. Nadalje, ovaj se nauk stječe proučavanjem. Mudrost se pak ima po ulivenosti, odakle se ubraja među sedam darova Duha Svetoga, kako je očito u Iz 11. Dakle, ovaj nauk nije mudrost.
Naprotiv, kaže se u Pnz 4, na početku zakona, „to je naša mudrost i razum pred narodima“.
Odgovaram: ovaj je nauk ponajviše mudrost među svim ljudskim mudrostima, uistinu ne samo u nekom rodu, nego apsolutno. Budući naime da mudracu pripada uređivati i suditi, a sud o nižim stvarima donosi se po višem uzroku; onaj se u svakom pojedinom rodu naziva mudrim koji razmatra najviši uzrok toga roda. Kao što se u rodu gradnje graditelj koji raspoređuje oblik kuće naziva mudrim i arhitektom, s obzirom na niže radnike koji tešu drvo ili pripremaju kamenje, stoga se kaže u 1 Kor 3, „kao mudar graditelj postavih temelj“. I opet, u rodu cjelokupnoga ljudskog života, razborit se naziva mudrim, ukoliko usmjeruje ljudske čine k dužnoj svrsi, stoga se kaže u Izr 10, „mudrost je čovjeku razboritost“. Onaj se dakle koji apsolutno razmatra najviši uzrok čitavoga svemira, a to je Bog, ponajviše naziva mudrim, stoga se i za mudrost kaže da je spoznaja božanskih stvari, kako je očito po Augustinu, XII De Trin. Sveti pak nauk najvlastitije raspravlja o Bogu prema tome što je najviši uzrok, jer ne samo s obzirom na ono što je spoznatljivo po stvorenjima (što su spoznali filozofi, kako se kaže u Rim 1, „što se o Bogu može spoznati, očito im je“); nego i s obzirom na ono što je poznato samo njemu o njemu samome, i drugima priopćeno po objavi. Stoga se sveti nauk ponajviše naziva mudrošću.
Odgovor na 1. prigovor: sveti nauk ne pretpostavlja svoja načela od neke ljudske znanosti, nego od božanske znanosti, od koje se, kao od najviše mudrosti, uređuje sva naša spoznaja.
Odgovor na 2. prigovor: načela drugih znanosti ili su po sebi poznata i ne mogu se dokazati, ili se nekim naravnim razlogom dokazuju u nekoj drugoj znanosti. Vlastita pak spoznaja ove znanosti jest ona koja je po objavi, a ne ona koja je po naravnom razumu. I stoga ne pripada njoj dokazivati načela drugih znanosti, nego samo suditi o njima, jer sve što se u drugim znanostima nađe oprečno istini ove znanosti, sve se osuđuje kao lažno, stoga se kaže u 2 Kor 10, „obarajući namisli i svaku uzvišenost koja se podiže protiv Božje znanosti“.
Odgovor na 3. prigovor: budući da suđenje pripada mudracu, prema dvostrukom načinu suđenja, dvostruko se uzima mudrost. Događa se naime da netko sudi na jedan način po načinu sklonosti, kao što onaj tko ima habitus kreposti ispravno sudi o onome što treba učiniti po kreposti, ukoliko je prema tome nagnut, stoga se i u X. Ethic. kaže da je kreposnik mjera i pravilo ljudskih čina. Na drugi način, po načinu spoznaje, kao što bi netko poučen u moralnoj znanosti mogao suditi o činima kreposti, čak i ako ne bi imao krepost. Prvi dakle način suđenja o božanskim stvarima pripada mudrosti koja se postavlja kao dar Duha Svetoga prema onome iz 1 Kor 2, „duhovan čovjek sudi sve“ itd., i Dionizije kaže u 2. poglavlju De divinis nominibus, „Hijrotej je poučen ne samo učeći, nego i trpeći božansko“. Drugi pak način suđenja pripada ovome nauku, ukoliko se ima po proučavanju; premda se njegova načela imaju iz objave.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.