Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 1, a. 5

O njegovu uspoređivanju s drugim znanostima

Prigovor 1. Čini se da sveti nauk nije dostojniji od drugih znanosti. Jer sigurnost pripada dostojanstvu znanosti. No druge znanosti, o čijim se načelima ne može sumnjati, čine se sigurnijima od svetoga nauka, čija načela, naime članci vjere, primaju sumnju. Druge se dakle znanosti čine dostojnijima od njega.

Prigovor 2. Nadalje, nižoj je znanosti svojstveno primati od više, kao što glazbenik prima od aritmetičara. No sveti nauk prima nešto od filozofskih disciplina, jer Jeronim kaže u pismu Velikom govorniku grada Rima da su „drevni naučitelji dotle posuli svoje knjige naucima i mislima filozofâ, da ne znaš čemu se u njima trebaš prije diviti, učenosti svijeta ili poznavanju Pisma“. Dakle, sveti je nauk niži od drugih znanosti.

Naprotiv, druge se znanosti nazivaju njegovim sluškinjama, Izr 9, „poslala je svoje sluškinje da pozovu na kulu“.

Odgovaram: budući da je ova znanost s obzirom na nešto spekulativna, a s obzirom na nešto praktična, ona nadilazi sve druge, kako spekulativne tako i praktične. Jer se među spekulativnim znanostima jedna naziva dostojnijom od druge, kako zbog sigurnosti, tako i zbog dostojanstva predmeta. I s obzirom na jedno i drugo, ova znanost nadilazi druge spekulativne znanosti. Prema sigurnosti naime, jer druge znanosti imaju sigurnost iz naravnoga svjetla ljudskoga razuma, koji može pogriješiti, ova pak ima sigurnost iz svjetla božanskoga znanja, koje se ne može prevariti. Prema dostojanstvu pak predmeta, jer ova je znanost poglavito o onome što svojom uzvišenošću nadilazi razum, a druge znanosti razmatraju samo ono što je podložno razumu. Među praktičnim pak znanostima ona je dostojnija koja je usmjerena prema daljnjoj svrsi, kao građanska prema vojnoj, jer se dobro vojske usmjeruje k dobru države. Svrha pak ovoga nauka, ukoliko je praktičan, jest vječno blaženstvo, prema kojemu su kao prema krajnjoj svrsi usmjerene sve druge svrhe praktičnih znanosti. Stoga je bjelodano da je u svakom pogledu on dostojniji od drugih.

Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da ono što je sigurnije po naravi, bude nama manje sigurno, zbog slabosti našega razuma, koji se odnosi prema najočitijim stvarima naravi kao oko noćne ptice prema svjetlu sunca, kako se kaže u II. Metaphys. Stoga sumnja koja se u nekih događa oko članaka vjere nije zbog nesigurnosti stvari, nego zbog slabosti ljudskoga razuma. A ipak je najmanje što se može imati od spoznaje najuzvišenijih stvari poželjnije od najsigurnije spoznaje koja se ima o najmanjim stvarima, kako se kaže u XI De Animalibus.

Odgovor na 2. prigovor: ova znanost može primiti nešto od filozofskih disciplina, ne zato što bi po nužnosti bila u potrebi za njima, nego radi većega očitovanja onoga što se u ovoj znanosti predaje. Ne prima naime svoja načela od drugih znanosti, nego neposredno od Boga po objavi. I stoga ne prima od drugih znanosti kao od viših, nego se njima služi kao nižima i sluškinjama; kao što se graditeljska umijeća služe pomoćnima, poput građanskoga vojnim. I to samo što se njima tako služi nije zbog njezina nedostatka ili nedostatnosti, nego zbog nedostatka našega razuma; koji se iz onoga što se spoznaje po naravnom razumu (iz kojega polaze druge znanosti) lakše privodi k onome što je iznad razuma, što se u ovoj znanosti predaje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.