I, q. 1, a. 3
Je li jedna ili mnoge
Prigovor 1. Čini se da sveti nauk nije jedna znanost. Jer prema Filozofu u I Poster., „jedna je znanost koja se bavi jednim rodom predmeta“. Stvoritelj pak i stvorenje, o kojima se raspravlja u svetom nauku, nisu sadržani pod jednim rodom predmeta. Dakle, sveti nauk nije jedna znanost.
Prigovor 2. Nadalje, u svetom se nauku raspravlja o anđelima, o tjelesnim stvorenjima, o ljudskim običajima. A takve stvari pripadaju različitim filozofskim znanostima. Dakle, sveti nauk nije jedna znanost.
Naprotiv, Sveto pismo o njemu govori kao o jednoj znanosti, kaže se naime u Mudr 10, „dade mu znanost svetih“.
Odgovaram: sveti nauk jest jedna znanost. Jedinstvo se naime moći i habitusa treba razmatrati prema objektu, uistinu ne tvarno, nego prema formalnom vidu objekta, kao što se čovjek, magarac i kamen slažu u jednom formalnom vidu obojenoga, što je objekt vida. Budući dakle da Sveto pismo razmatra neke stvari ukoliko su božanski objavljene, prema onome što je rečeno, sve stvari koje se mogu božanski objaviti imaju udjela u jednom formalnom vidu objekta ove znanosti. I stoga se obuhvaćaju pod svetim naukom kao pod jednom znanošću.
Odgovor na 1. prigovor: sveti nauk ne raspravlja o Bogu i o stvorenjima jednako, nego o Bogu poglavito, a o stvorenjima ukoliko se odnose na Boga, kao na počelo ili svrhu. Stoga jedinstvo znanosti nije spriječeno.
Odgovor na 2. prigovor: ništa ne priječi da se niže moći ili habitusi razlikuju oko onih tvari koje zajednički potpadaju pod jednu višu moć ili habitus, jer viša moć ili habitus promatra objekt pod općenitijim formalnim vidom. Kao što je objekt zajedničkoga osjetila osjetilno, koje pod sobom obuhvaća vidljivo i čujno, odakle se zajedničko osjetilo, premda je jedna moć, proteže na sve objekte pet osjetila. I slično tome, ono o čemu se raspravlja u različitim filozofskim znanostima, sveti nauk, budući jedan, može razmatrati pod jednim vidom, ukoliko se naime mogu božanski objaviti, tako da sveti nauk bude kao neki otisak božanske znanosti, koja je jedna i jednostavna za sve.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.