I-II, q. 88, a. 4
Može li laki grijeh postati smrtnim
Prigovor 1. Čini se da laki grijeh može postati smrtnim. Veli, naime, Augustin, tumačeći ono iz Iv 3, „tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života“, da najmanji grijesi (to jest laki), ako se zanemare, ubijaju. No po tome se grijeh naziva smrtnim što duhovno ubija dušu. Dakle, laki grijeh može postati smrtnim.
Prigovor 2. Nadalje, pokret osjetilnosti prije pristanka razuma jest laki grijeh, a nakon pristanka smrtni grijeh, kako je gore rečeno. Dakle, laki grijeh može postati smrtnim.
Prigovor 3. Nadalje, laki i smrtni grijeh razlikuju se kao lječiva i nelječiva bolest, kako je rečeno. No lječiva bolest može postati nelječivom. Dakle, laki grijeh može postati smrtnim.
Prigovor 4. Nadalje, raspoloženje može postati habitus. No laki je grijeh raspoloženje za smrtni, kako je rečeno. Dakle, laki grijeh može postati smrtnim.
Naprotiv, ono što se razlikuje u beskonačnost ne pretvara se jedno u drugo. No smrtni i laki grijeh razlikuju se u beskonačnost, kako je očito iz rečenoga. Dakle, laki grijeh ne može postati smrtnim.
Odgovaram: to da laki grijeh postane smrtnim može se shvatiti trostruko. Na jedan način tako da isti čin po broju najprije bude laki grijeh, a poslije smrtni. I to ne može biti. Zato što grijeh poglavito leži u činu volje, kao i svaki moralni čin. Otuda se ne naziva jednim činom u moralnom smislu ako se volja promijeni, premda je djelovanje po naravi neprekinuto. Ako se pak volja ne promijeni, ne može biti da od lakoga postane smrtan. Na drugi način može se shvatiti tako da ono što je lako po rodu postane smrtnim. I to je uistinu moguće, ukoliko se u tome postavi svrha, ili ukoliko se usmjeri k smrtnomu grijehu kao k svrsi, kako je rečeno. Na treći način može se shvatiti tako da mnogi laki grijesi sačinjavaju jedan smrtni grijeh. Što ako se tako shvati da se iz mnogih lakih grijeha cjelovito sastavlja jedan smrtni grijeh, neistinito je. Ne mogu, naime, svi laki grijesi svijeta imati toliko krivnje koliko jedan smrtni grijeh. Što je očito sa strane trajanja, jer smrtni grijeh ima krivnju vječne kazne, a laki grijeh krivnju vremenite kazne, kako je rečeno. Očito je također sa strane kazne gubitka, jer smrtni grijeh zaslužuje lišenost božanskoga gledanja, s kojom se nijedna druga kazna ne može usporediti, kako veli Krizostom. Očito je također sa strane osjetne kazne s obzirom na crva savjesti, premda možda s obzirom na ognjenu kaznu kazne nisu nesrazmjerne. Ako se pak shvati da mnogi laki grijesi čine jedan smrtni raspoložajno, tako je istinito, kako je gore pokazano prema dvama načinima raspoloženja kojima laki grijeh raspoložuje za smrtni.
Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori u onom smislu da mnogi laki grijesi raspoložajno uzrokuju smrtni.
Odgovor na 2. prigovor: onaj isti pokret osjetilnosti koji je prethodio pristanku razuma nikada neće postati smrtnim grijehom, nego sam čin razuma koji pristaje.
Odgovor na 3. prigovor: tjelesna bolest nije čin, nego neko trajno raspoloženje, pa stoga, ostajući ista, može se promijeniti. No laki je grijeh prolazan čin, koji se ne može ponoviti. I s obzirom na to nije slično.
Odgovor na 4. prigovor: raspoloženje koje postaje habitus jest poput nesavršenoga u istoj vrsti, kao što nesavršeno znanje, dok se usavršava, postaje habitus. No laki je grijeh raspoloženje drugoga roda, kao akcident prema supstancijalnomu obliku, u koji se nikada ne pretvara.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.