Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 88, a. 2

Razlikuju li se rodom

Prigovor 1. Čini se da se laki i smrtni grijeh ne razlikuju po rodu, tako naime da bi neki grijeh bio smrtan po rodu, a neki lak po rodu. Dobro se, naime, i zlo po rodu u ljudskim činima uzima u usporedbi s tvarju ili s objektom, kako je gore rečeno. No prema bilo kojem objektu ili tvari događa se griješiti smrtno i lako, jer bilo koje promjenjivo dobro čovjek može ljubiti ili ispod Boga, što znači griješiti lako, ili iznad Boga, što znači griješiti smrtno. Dakle, laki i smrtni grijeh ne razlikuju se po rodu.

Prigovor 2. Nadalje, kako je gore rečeno, smrtnim se grijehom naziva onaj koji je nepopravljiv, a lakim grijehom onaj koji je popravljiv. No biti nepopravljiv pripada grijehu koji biva iz zloće, za koji se prema nekima veli da je neoprostiv; a biti popravljiv pripada grijehu koji biva iz nemoći ili neznanja, za koji se veli da je oprostiv. Dakle, smrtni i laki grijeh razlikuju se kao grijeh koji je počinjen iz zloće, ili iz nemoći i neznanja. No prema tome se grijesi ne razlikuju po rodu, nego po uzroku, kako je gore rečeno. Dakle, laki i smrtni grijeh ne razlikuju se po rodu.

Prigovor 3. Nadalje, gore je rečeno da su nagli pokreti kako osjetilnosti tako i razuma laki grijesi. No nagli se pokreti nalaze u svakom rodu grijeha. Dakle, nema nekih grijeha koji bi bili laki po rodu.

Naprotiv, Augustin, u propovijedi De Purgatorio, nabraja neke rodove lakih grijeha i neke rodove smrtnih grijeha.

Odgovaram: laki se grijeh naziva od oproštenja (venia). Može se, dakle, neki grijeh nazvati lakim na jedan način jer je postigao oproštenje, i tako Ambrozije veli da „svaki grijeh po pokori postaje lak“. I to se naziva lakim iz ishoda. Na drugi način naziva se lakim jer nema u sebi odakle ne bi postigao oproštenje, bilo posvema ili djelomično. Djelomično, dakako, kao kad u sebi ima nešto što umanjuje krivnju, kao kad biva iz nemoći ili neznanja. I to se naziva lakim iz uzroka. Posvema pak, iz toga što ne oduzima usmjerenost k posljednjoj svrsi, odakle ne zaslužuje vječnu kaznu, nego vremenitu. I o tom lakom grijehu sada smjeramo raspravljati. O prvima dvama, naime, nedvojbeno je da nemaju neki određeni rod. No laki grijeh izrečen na treći način može imati određeni rod, tako da se neki grijeh nazove lakim po rodu, a neki smrtnim po rodu, prema tome kako se rod ili vrsta čina određuju iz objekta. Kad se, naime, volja usmjeri na nešto što se po sebi protivi ljubavi, po kojoj se čovjek usmjeruje u posljednju svrhu, grijeh iz svojega objekta ima to da bude smrtan. Otuda je smrtan po rodu, bilo da je protiv ljubavi prema Bogu, kao hula, krivokletstvo i tomu slično; bilo protiv ljubavi prema bližnjemu, kao ubojstvo, preljub i slično. Otuda su takvi grijesi smrtni po svojemu rodu. Katkad pak volja onoga koji griješi biva nošena k onomu što u sebi sadrži neku neurednost, ali se ne protivi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao besposlena riječ, neumjeren smijeh i drugo tomu slično. I takvi su grijesi laki po svojemu rodu. No budući da moralni čini primaju pojam dobra i zla ne samo iz objekta, nego također iz nekoga raspoloženja djelatnika, kako je gore izloženo; događa se katkad da ono što je laki grijeh po rodu po razlogu svojega objekta postane smrtnim sa strane djelatnika, bilo zato što u njemu postavlja posljednju svrhu, bilo zato što ga usmjeruje k nečemu što je smrtni grijeh po rodu, kao kad tko usmjeri besposlenu riječ k počinjenju preljuba. Slično također sa strane djelatnika biva da neki grijeh koji je po svojemu rodu smrtan postane lakim, zbog toga, naime, što je čin nesavršen, to jest nepromišljen razumom, koji je vlastito počelo zloga čina, kao što je gore rečeno o naglim pokretima nevjere.

Odgovor na 1. prigovor: time samim što tko izabire ono što se protivi božanskoj ljubavi, dokazuje se da to pretpostavlja božanskoj ljubavi, i dosljedno da to više ljubi nego Boga. I stoga neki grijesi po rodu, koji se od sebe protive ljubavi, imaju to da se nešto ljubi iznad Boga. I tako su po svojemu rodu smrtni.

Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi od lakoga grijeha iz uzroka.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od grijeha koji je lak zbog nesavršenosti čina.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.