Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 87, a. 6

Može li krivnja kazne ostati nakon grijeha

Prigovor 1. Čini se da krivnja kazne ne ostaje nakon grijeha. Kad se, naime, ukloni uzrok, uklanja se učinak. No grijeh je uzrok krivnje kazne. Dakle, kad se ukloni grijeh, prestaje krivnja kazne.

Prigovor 2. Nadalje, grijeh se uklanja time što se čovjek vraća k kreposti. No kreposnomu se ne duguje kazna, nego više nagrada. Dakle, kad se ukloni grijeh, ne ostaje krivnja kazne.

Prigovor 3. Nadalje, kazne su lijekovi, kako se veli u II. Ethic. No nakon što je tko već izliječen od bolesti, ne primjenjuje mu se lijek. Dakle, kad se ukloni grijeh, ne ostaje dug kazne.

Naprotiv, veli se u 2 Sam 12 da je „David rekao Natanu: Sagriješio sam Gospodinu. A Natan reče Davidu: I Gospodin je prenio grijeh tvoj, nećeš umrijeti. Ipak, jer si naveo neprijatelje da pohule na ime Gospodnje, sin koji ti se rodio umrijet će smrću.“ Kažnjava se, dakle, netko od Boga i nakon što mu se otpusti grijeh. I tako krivnja kazne ostaje kad se grijeh ukloni.

Odgovaram: u grijehu se može promatrati dvoje, naime čin krivnje i ljaga koja slijedi. Jasno je pak da prestankom čina grijeha ostaje krivnja, u svim stvarnim grijesima. Čin, naime, grijeha čini čovjeka krivim za kaznu ukoliko prijestupa poredak božanske pravednosti; k kojemu se ne vraća osim po nekom uzvraćanju kazne, koja vraća na jednakost pravednosti; tako naime da onaj koji je više svojoj volji povlađivao nego što je trebalo, djelujući protiv Božjega naloga, prema poretku božanske pravednosti pretrpi nešto protiv onoga što bi htio, dragovoljno ili nerado. Što se također opslužuje u uvredama učinjenima ljudima, da se po uzvraćanju kazne iznova uspostavi jednakost pravednosti. Otuda je očito da prestankom čina grijeha ili nanesene uvrede još ostaje dug kazne. No ako govorimo o oduzimanju grijeha s obzirom na ljagu, tako je očito da se ljaga grijeha ne može oduzeti s duše osim time što se duša sjedinjuje s Bogom, po udaljavanju od kojega je upadala u gubitak vlastitoga sjaja, što je ljaga, kako je gore rečeno. Sjedinjuje se pak čovjek s Bogom po volji. Otuda se ljaga grijeha ne može čovjeku oduzeti osim ako čovjekova volja prihvati poredak božanske pravednosti, tako naime da ili sam dragovoljno preuzme na sebe kaznu u uzvraćanje za prošlu krivnju, ili također strpljivo podnese onu nanesenu od Boga; na oba, naime, načina kazna ima pojam zadovoljštine. Zadovoljštinska pak kazna umanjuje nešto od pojma kazne. Od pojma je, naime, kazne da bude protiv volje. Zadovoljštinska pak kazna, premda je prema apsolutnom razmatranju protiv volje, ipak je tada i radi toga voljna. Otuda je u apsolutnom smislu voljna, a u određenom pogledu nevoljna, kako je očito iz onoga što je gore rečeno o voljnom i nevoljnom. Valja, dakle, reći da se, kad se ukloni ljaga krivnje, uistinu može zadržati krivnja, ne kazne u apsolutnom smislu, nego zadovoljštinske.

Odgovor na 1. prigovor: kao što prestankom čina grijeha ostaje ljaga, kako je gore rečeno; tako također može ostati krivnja. No prestankom ljage ne ostaje krivnja prema istom pojmu, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: kreposnomu se ne duguje kazna u apsolutnom smislu, može mu se ipak dugovati kazna kao zadovoljštinska, jer i to samo pripada kreposti, da zadovolji za ono u čemu je uvrijedio ili Boga ili čovjeka.

Odgovor na 3. prigovor: kad se ukloni ljaga, zacijeljena je rana grijeha s obzirom na volju. Zahtijeva se pak još kazna za ozdravljenje drugih snaga duše, koje su bile poremećene prethodnim grijehom, tako naime da se po protivnostima liječe. Zahtijeva se također radi ponovnoga uspostavljanja jednakosti pravednosti; i radi uklanjanja sablazni drugih, da se u kazni izgrađuju oni koji su sablažnjeni u krivnji; kako je očito iz navedenoga primjera o Davidu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.