Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 85, a. 5

Jesu li smrt i drugi tjelesni nedostaci učinak grijeha

Prigovor 1. Čini se da smrt i drugi tjelesni nedostaci nisu učinak grijeha. Ako je, naime, uzrok jednak, i učinak će biti jednak. No takvi nedostaci nisu jednaki u svima, nego u nekih takvi nedostaci više obiluju, premda je istočni grijeh u svima jednak, kako je rečeno, a čini se da su takvi nedostaci ponajprije njegov učinak. Dakle, smrt i takvi nedostaci nisu učinak grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, kad se ukloni uzrok, uklanja se i učinak. No kad se ukloni svaki grijeh po krštenju ili pokori, ne uklanjaju se takvi nedostaci. Dakle, nisu učinak grijeha.

Prigovor 3. Nadalje, stvarni grijeh ima više od pojma krivnje nego istočni. No stvarni grijeh ne preinačuje narav tijela na neki nedostatak. Dakle, još mnogo manje istočni grijeh. Nisu, dakle, smrt i drugi tjelesni nedostaci učinak grijeha.

Naprotiv, apostol veli, Rim 5, „po jednome čovjeku uđe u ovaj svijet grijeh i po grijehu smrt“.

Odgovaram: nešto je uzrok drugoga dvostruko: na jedan, dakako, način po sebi; na drugi način po akcidentu. Po sebi je, dakako, uzrok drugoga ono što prema snazi svoje naravi ili oblika proizvodi učinak, odakle slijedi da je učinak po sebi namjeravan od uzroka. Otuda, budući da su smrt i takvi nedostaci izvan nakane onoga koji griješi, očito je da grijeh nije po sebi uzrok tih nedostataka. Po akcidentu pak nešto je uzrok drugoga ako je uzrok uklanjanjem zapreke, kao što se veli u VIII. Physic. da „onaj koji ruši stup, po akcidentu pokreće kamen postavljen na stup“. I na taj je način grijeh praroditelja uzrok smrti i svih takvih nedostataka u ljudskoj naravi, ukoliko je po grijehu praroditelja oduzeta izvorna pravednost, po kojoj su se ne samo niže moći duše obuzdavale pod razumom bez ikakva nereda, nego se i cijelo tijelo obuzdavalo pod dušom bez ikakva nedostatka, kako je u prvome dijelu izloženo. I stoga, kad je ta izvorna pravednost oduzeta po grijehu praroditelja, kao što je ljudska narav ranjena s obzirom na dušu po neredu moći, kako je gore rečeno; tako je također učinjena propadljivom po neredu samoga tijela. Oduzimanje pak izvorne pravednosti ima pojam kazne, kao i oduzimanje milosti. Otuda su i smrt i svi tjelesni nedostaci koji slijede neke kazne istočnoga grijeha. I premda takvi nedostaci nisu namjeravani od onoga koji griješi, ipak su uređeni prema pravednosti Boga koji kažnjava.

Odgovor na 1. prigovor: jednakost uzroka po sebi uzrokuje jednak učinak, jer kad se poveća ili umanji uzrok po sebi, povećava se ili umanjuje učinak. No jednakost uzroka koji uklanja zapreku ne pokazuje jednakost učinaka. Ako tko, naime, jednakim zamahom sruši dva stupa, ne slijedi da će se položeni kameni jednako kretati, nego će se onaj brže kretati koji bude teži prema svojstvu svoje naravi, kojemu se prepušta kad je uklonjena zapreka. Tako je, dakle, kad je uklonjena izvorna pravednost, narav ljudskoga tijela prepuštena samoj sebi, i prema tome, s obzirom na različitost naravnoga ustroja, tijela nekih podliježu većemu broju nedostataka, a nekih manjemu broju, premda je istočni grijeh jednak.

Odgovor na 2. prigovor: istočna i stvarna krivnja uklanjaju se od onoga istoga od kojega se također uklanjaju i takvi nedostaci, prema onome apostolovu u Rim 8, „oživjet će vaša smrtna tijela po Duhu svojemu koji prebiva u vama“; no i jedno i drugo biva prema poretku božanske mudrosti, u prikladno vrijeme. Valja, naime, da do besmrtnosti i netrpnosti slave, koja je u Kristu započeta i po Kristu nama stečena, prispijemo suobličeni najprije njegovim mukama. Otuda valja da privremeno trpljivost u našim tijelima ostane, radi zasluživanja netrpnosti slave u suobličenosti s Kristom.

Odgovor na 3. prigovor: u stvarnom grijehu možemo promatrati dvoje, naime samu supstanciju čina i pojam krivnje. S obzirom, dakako, na supstanciju čina, stvarni grijeh može uzrokovati neki tjelesni nedostatak, kao što od prekomjerne hrane neki obolijevaju i umiru. No s obzirom na krivnju, lišava milosti koja se čovjeku daje za uspravljanje čina duše, a ne za suzbijanje tjelesnih nedostataka, kako je izvorna pravednost suzbijala. I stoga stvarni grijeh ne uzrokuje takve nedostatke kao što ih uzrokuje istočni.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.