Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 83, a. 2

Ako je duša, je li po biti ili po svojim moćima

Prigovor 1. Čini se da istočni grijeh nije prije u biti duše negoli u moćima. Duša je, naime, po naravi takva da bude subjekt grijeha s obzirom na ono što se može od volje pokrenuti. No duša se ne pokreće od volje prema svojoj biti, nego samo prema moćima. Dakle, istočni grijeh nije u duši prema njezinoj biti, nego samo prema moćima.

Prigovor 2. Nadalje, istočni se grijeh protivi izvornoj pravednosti. No izvorna je pravednost bila u nekoj moći duše, koja je subjekt kreposti. Dakle, i istočni je grijeh više u moći duše negoli u njezinoj biti.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se od tijela istočni grijeh izvodi na dušu, tako se od biti duše izvodi na moći. No istočni je grijeh više u duši negoli u tijelu. Dakle, također je više u moćima duše negoli u biti.

Prigovor 4. Nadalje, za istočni se grijeh veli da je požuda, kako je rečeno. No požuda je u moćima duše. Dakle, i istočni grijeh.

Naprotiv, za istočni se grijeh veli da je naravni grijeh, kako je gore rečeno. Duša je pak oblik i narav tijela prema svojoj biti, a ne prema moćima, kako je u prvome dijelu izloženo. Dakle, duša je subjekt istočnoga grijeha prvenstveno prema svojoj biti.

Odgovaram: onaj je dio duše prvenstveno subjekt nekoga grijeha kojemu prvo pripada pokretački uzrok toga grijeha; kao što ako je pokretački uzrok na griješenje osjetilna ugoda, koja pripada požudnoj moći kao vlastiti objekt njezin, slijedi da je požudna moć vlastiti subjekt toga grijeha. Očito je pak da se istočni grijeh uzrokuje po podrijetlu. Otuda ono duše što biva prvo dohvaćeno podrijetlom čovjeka jest prvi subjekt istočnoga grijeha. Dohvaća pak podrijetlo dušu kao cilj rađanja, prema tome što je oblik tijela; što joj, dakako, pripada prema vlastitoj biti, kako je u prvome dijelu izloženo. Otuda je duša prema biti prvi subjekt istočnoga grijeha.

Odgovor na 1. prigovor: kao što pokret volje nekoga vlastite dolazi do moći duše, no ne do biti duše; tako pokret volje prvoga roditelja, putem rađanja, dolazi prvo do biti duše, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: također je izvorna pravednost pripadala prvotno biti duše, bila je, naime, dar božanski dan ljudskoj naravi, na koju prije gleda bit duše negoli moći. Čini se, naime, da moći više pripadaju osobi, ukoliko su počela osobnih činâ. Otuda su vlastiti subjekti stvarnih grijeha, koji su osobni grijesi.

Odgovor na 3. prigovor: tijelo se odnosi prema duši kao tvar prema obliku, koji premda je kasniji poretkom rađanja, raniji je ipak poretkom savršenstva i naravi. Bit se pak duše odnosi prema moćima kao subjekti prema vlastitim akcidentima, koji su kasniji od subjekta i poretkom rađanja i također savršenstva. Otuda nije jednak razlog.

Odgovor na 4. prigovor: požuda se odnosi materijalno i posljedično u istočnom grijehu, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.