I-II, q. 81, a. 3
Prenosi li se istočni grijeh na sve koji se iz Adama putem sjemena rađaju
Prigovor 1. Čini se da grijeh praroditelja ne prelazi po podrijetlu na sve ljude. Smrt je, naime, kazna koja slijedi istočni grijeh. No neće svi koji sjemeno potječu od Adama umrijeti, jer oni koji se nađu živi o dolasku Gospodnjem nikada neće umrijeti, kako se čini po onome što se veli u 1 Sol 4: „Mi živi nećemo preteći o dolasku Gospodnjem one koji su usnuli“. Dakle, oni ne baštine istočni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, nitko ne daje drugomu ono što sam nema. No kršten čovjek nema istočnoga grijeha. Dakle, ne prenosi ga na potomstvo.
Prigovor 3. Nadalje, Kristov je dar veći negoli Adamov grijeh, kako apostol veli, Rim 5. No Kristov dar ne prelazi na sve ljude. Dakle, niti Adamov grijeh.
Naprotiv, apostol veli, Rim 5: „Smrt prijeđe na sve, u kojemu svi sagriješiše“.
Odgovaram: prema katoličkoj vjeri čvrsto valja držati da svi ljudi, osim samoga Krista, potekli od Adama, od njega baštine istočni grijeh; inače ne bi svi trebali otkupljenje koje je po Kristu, što je zabludno. Razlog se pak može uzeti iz onoga što je gore rečeno: da se tako iz grijeha praroditelja prenosi istočna krivnja na potomke kao što se od volje duše po kretanju udova prenosi stvarni grijeh na udove tijela. Očito je pak da se stvarni grijeh može prenijeti na sve udove koji su po naravi takvi da ih volja pokreće. Otuda se i istočna krivnja prenosi na sve one koje Adam pokreće kretanjem rađanja.
Odgovor na 1. prigovor: vjerojatnije se i općenitije drži da će svi oni koji se nađu o dolasku Gospodnjem umrijeti i nakon kratkoga vremena uskrsnuti, kako će se u trećem dijelu potpunije reći. Ako je ipak to istinito što drugi vele, da oni nikada neće umrijeti, kako Jeronim pripovijeda mišljenja različitih u nekome pismu Mineriju, o uskrsnuću tijela; valja reći na razlog da u njih, čak i ako ne umru, postoji ipak krivnja smrti, no kaznu oduzima Bog, koji također može oprostiti i kazne stvarnih grijeha.
Odgovor na 2. prigovor: istočni se grijeh po krštenju oduzima s obzirom na krivnju, ukoliko duša ponovno stječe milost s obzirom na um. Ostaje ipak istočni grijeh u činu s obzirom na poticaj grijeha, koji je nered nižih dijelova duše i samoga tijela, prema čemu čovjek rađa, a ne prema umu. I stoga kršteni prenose istočni grijeh, jer ne rađaju ukoliko su obnovljeni po krštenju, nego ukoliko još zadržavaju nešto od starine prvoga grijeha.
Odgovor na 3. prigovor: kao što se Adamov grijeh prenosi na sve koji se od Adama tjelesno rađaju, tako se Kristova milost prenosi na sve koji se od njega duhovno rađaju po vjeri i krštenju, i to ne samo radi uklanjanja krivnje praroditelja, nego također radi uklanjanja stvarnih grijeha i radi uvođenja u slavu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.