I-II, q. 81, a. 2
Prenose li se svi drugi grijesi praroditelja, ili također drugih roditelja, po podrijetlu na potomke
Prigovor 1. Čini se da se i drugi grijesi, bilo samoga praroditelja bilo bližih roditelja, prenose na potomke. Kazna se, naime, nikada ne duguje osim krivnji. No neki se kažnjavaju po božanskom sudu za grijeh bližih roditelja; prema onome iz Izl 20: „Ja sam Bog ljubomoran, koji pohađam krivnju otaca na sinovima, do trećega i četvrtoga koljena“. Također se po ljudskom sudu, u zločinu uvrede veličanstva, sinovi razbaštinjuju za grijeh roditelja. Dakle, i krivnja bližih roditelja prelazi na potomke.
Prigovor 2. Nadalje, više može prenijeti na drugoga ono što tko ima od sebe samoga negoli ono što ima od drugoga, kao što vatra više može grijati negoli zagrijana voda; no čovjek prenosi na potomstvo po podrijetlu grijeh koji ima od Adama. Dakle, još mnogo više grijeh koji je sam počinio.
Prigovor 3. Nadalje, zato od praroditelja baštinimo istočni grijeh jer smo u njemu bili kao u počelu naravi koju je on pokvario. No slično smo bili u bližim roditeljima kao u nekim počelima naravi, koja premda je pokvarena, može se još više pokvariti po grijehu, prema onome iz Otk posl.: „Tko je prljav, neka se još prlja“. Dakle, sinovi baštine grijehe bližih roditelja po podrijetlu, kao i praroditelja.
Naprotiv, dobro se više širi od sebe negoli zlo. No zasluge se bližih roditelja ne prenose na potomke. Dakle, još mnogo manje grijesi.
Odgovaram: Augustin ovo pitanje postavlja u Enchiridionu i ostavlja ga neriješenim. No ako tko pomno pazi, nemoguće je da se ikoji grijesi bližih roditelja, ili također praroditelja osim prvoga, po podrijetlu prenesu. Razlog je tomu taj što čovjek sebi rađa isto po vrsti, a ne prema individui. I stoga ono što izravno pripada individui, kao osobni čini i ono što na njih spada, ne prenosi se od roditelja na sinove; ne prenosi, naime, gramatičar na sina znanje gramatike koje je vlastitim trudom stekao. No ono što pripada naravi vrste prenosi se od roditelja na sinove, osim ako je nedostatak naravi; kao što onaj koji ima oči rađa onoga koji ima oči, osim ako narav zataji. I ako je narav snažna, također se neki pojedinačni akcidenti prenose na sinove, koji pripadaju raspoloženju naravi, kao brzina tijela, dobrota uma i drugo tomu slično; no ni na koji način ono što je čisto osobno, kako je rečeno. Kao što pak osobi pripada nešto prema njoj samoj, a nešto iz dara milosti; tako također i naravi može pripadati nešto prema njoj samoj, naime što se uzrokuje iz njezinih počela, a nešto iz dara milosti. I na taj način izvorna pravednost, kako je u prvome dijelu rečeno, bila je neki dar milosti cijeloj ljudskoj naravi božanski podijeljen u praroditelju. Koji je uistinu prvi čovjek izgubio po prvome grijehu. Otuda kao što bi ona izvorna pravednost bila prenesena na potomke ujedno s naravi, tako također i suprotni nered. No drugi stvarni grijesi, bilo praroditelja bilo drugih, ne kvare narav s obzirom na ono što pripada naravi, nego samo s obzirom na ono što pripada osobi, to jest prema nagnutosti na čin. Otuda se drugi grijesi ne prenose.
Odgovor na 1. prigovor: duhovnom kaznom, kako Augustin veli u pismu Avitu, nikada se sinovi ne kažnjavaju za roditelje osim ako sudjeluju u krivnji, bilo po podrijetlu bilo po oponašanju, jer sve su duše neposredno Božje, kako se veli u Ez 18. No tjelesnom kaznom katkad se, po božanskom ili ljudskom sudu, sinovi kažnjavaju za roditelje, ukoliko je sin nešto očevo prema tijelu.
Odgovor na 2. prigovor: ono što tko ima od sebe samoga više može prenijeti, samo ako je prenosivo. No stvarni grijesi bližih roditelja nisu prenosivi, jer su čisto osobni, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: prvi je grijeh pokvario ljudsku narav kvarenjem koje pripada naravi, a drugi grijesi kvare je kvarenjem koje pripada samo osobi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.