I-II, q. 8, a. 2
Je li samo o cilju ili također o onome što vodi k cilju
Prigovor 1. Čini se da volja nije o onome što vodi k cilju, nego samo o cilju. Kaže naime Filozof u III. Ethic. da je htijenje o cilju, a izbor o onome što vodi k cilju.
Prigovor 2. Nadalje, prema onome što je različito po rodu usmjeravaju se različite moći duše, kako se kaže u VI. Ethic. No cilj i ono što vodi k cilju jesu u različitom rodu dobra: naime cilj, koji je pošteno ili nasladno dobro, jest u rodu kakvoće, ili djelovanja ili trpljenja; a dobro koje se naziva korisnim, a to je ono što vodi k cilju, jest u onome što je prema nečemu, kako se kaže u I. Ethic. Dakle, ako je volja o cilju, neće biti o onome što vodi k cilju.
Prigovor 3. Nadalje, habitusi se razmjeruju moćima, budući da su njihova savršenstva. No u habitusima koji se nazivaju djelatnim umijećima jednomu pripada cilj, a drugomu ono što vodi k cilju: kao što kormilaru pripada uporaba broda, koja je njegov cilj, a brodograditeljstvu gradnja broda, koja je radi cilja. Dakle, budući da je volja o cilju, neće biti o onome što vodi k cilju.
Naprotiv, jer u naravnim stvarima po istoj moći nešto prolazi kroz sredstva i dopire do svršetka. No ono što vodi k cilju jesu stanovita sredstva po kojima se dolazi do cilja kao do svršetka. Dakle, ako je volja o cilju, ona je također i o onome što vodi k cilju.
Odgovaram: treba reći da se voljom katkada naziva sama moć kojom hoćemo, a katkada sam čin volje. Ako dakle govorimo o volji prema tome što označuje moć, tako se proteže i na cilj i na ono što vodi k cilju. Na ono se naime proteže svaka pojedina moć u čemu se može na bilo koji način naći pojam njezina objekta, kao što se vid proteže na sve što na bilo koji način sudjeluje u boji. Pojam pak dobra, koje je objekt moći volje, nalazi se ne samo u cilju nego i u onome što vodi k cilju. Ako pak govorimo o volji prema tome što vlastito označuje čin, tako je, govoreći vlastito, samo o cilju. Svaki naime čin nazvan po moći označuje jednostavni čin te moći, kao što razumijevati označuje jednostavni čin razuma. Jednostavni je pak čin moći prema onome što je po sebi objekt moći. Ono pak što je radi sebe dobro i željeno jest cilj. Stoga je volja vlastito o samom cilju. Ono pak što vodi k cilju nije dobro niti željeno radi sebe samoga, nego iz usmjerenja k cilju. Stoga se volja prema tome ne usmjerava osim ukoliko se usmjerava prema cilju, stoga je to samo što u njima hoće cilj. Kao što je i razumijevanje vlastito o onome što se spoznaje po sebi, to jest o počelima; o onome pak što se spoznaje po počelima ne kaže se da je razumijevanje osim ukoliko se u njima sama počela razmatraju; „tako se naime odnosi cilj u teživim stvarima kao što se odnosi počelo u spoznatljivim stvarima“, kako se kaže u VII. Ethic.
Odgovor na 1. prigovor: Filozof govori o volji prema tome što vlastito označuje jednostavni čin volje, a ne prema tome što označuje moć.
Odgovor na 2. prigovor: prema onome što je različito po rodu i što se podjednako odnosi usmjeravaju se različite moći, kao što su zvuk i boja različiti rodovi osjetnoga prema kojima se usmjeravaju sluh i vid. No korisno i pošteno ne odnose se podjednako, nego kao ono što je po sebi i po drugome. Takve se pak stvari uvijek odnose na istu moć, kao što se po vidnoj moći osjeća i boja i svjetlo, po kojemu se boja vidi.
Odgovor na 3. prigovor: ne razlikuje moć sve što razlikuje habitus; habitusi su naime stanovita određenja moći za neke posebne čine. Pa ipak svako djelatno umijeće razmatra i cilj i ono što vodi k cilju. Kormilarsko naime umijeće razmatra doista cilj, kao onaj koji ostvaruje, a ono što vodi k cilju kao ono što zapovijeda. Obrnuto pak brodograditeljstvo razmatra ono što vodi k cilju kao ono što ostvaruje, a ono što je cilj kao ono k čemu usmjerava ono što ostvaruje. I opet je u svakom djelatnom umijeću neki vlastiti cilj i nešto što vodi k cilju, a što vlastito pripada onomu umijeću.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.