Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 74, a. 6

Nalazi li se dugotrajna naslada, ili nedugotrajna, u nižem razumu kao u subjektu

Prigovor 1. Čini se da grijeh dugotrajne naslade nije u razumu. Naslada naime unosi pokret težilne moći, kako je gore rečeno. No težilna se moć razlikuje od razuma, koji je spoznajna moć. Dakle dugotrajna naslada nije u razumu.

Prigovor 2. Nadalje, iz objekata se može spoznati kojoj moći pripada čin po kojemu se moć usmjeruje na objekt. No katkad je dugotrajna naslada oko osjetilnih dobara, a ne oko dobara razuma. Dakle grijeh dugotrajne naslade nije u razumu.

Prigovor 3. Nadalje, dugotrajnim se nešto naziva zbog proteka vremena. No protek vremena nije razlog da neki čin pripada nekoj moći. Dakle dugotrajna naslada ne pripada razumu.

Naprotiv, Augustin kaže, XII De Trin., da „ako je pristanak privlačnosti zadovoljan samom nasladom misli, smatram da to treba držati kao da je zabranjenu hranu žena sama pojela“. Pod ženom se pak razumijeva niži razum, kako sam ondje tumači. Dakle grijeh dugotrajne naslade jest u razumu.

Odgovaram: treba reći da, kako je već rečeno, grijeh biva u razumu katkad doduše ukoliko upravlja ljudskim činima. Očito je pak da razum ne upravlja samo vanjskim činima, nego također unutrašnjim strastima. I stoga kada razum zakaže u upravljanju unutrašnjim strastima, kaže se da je grijeh u razumu, kao i kada zakaže u upravljanju vanjskim činima. Zakazuje pak u upravljanju unutrašnjim strastima dvostruko: na jedan način kada zapovijeda nedopuštene strasti, kao kada čovjek iz promišljanja izaziva u sebi pokret gnjeva ili požude; na drugi način kada ne suzbija nedopušten pokret strasti, kao kada netko, nakon što je promislio da je nastali pokret strasti neuredan, ipak se oko njega zadržava i ne izgoni ga. I prema tome kaže se da je grijeh dugotrajne naslade u razumu.

Odgovor na 1. prigovor: naslada je doduše u težilnoj moći kao u bliskome počelu; ali u razumu je kao u prvome pokretaču, prema onome što je gore rečeno, da djelovanja koja ne prelaze u vanjsku tvar jesu kao u subjektu u svojim počelima.

Odgovor na 2. prigovor: razum ima vlastiti nedopušteni čin oko vlastitoga objekta; no ima upravljanje oko svih objekata nižih snaga koji se po razumu mogu upravljati. I prema tome također naslada oko osjetilnih objekata pripada razumu.

Odgovor na 3. prigovor: naslada se naziva dugotrajnom ne iz proteka vremena, nego iz toga što se razum koji promišlja oko nje zadržava i ipak je ne odbija, „držeći i rado prebirući ono što je trebalo odbaciti čim je dotaknulo duh“, kako Augustin kaže u XII De Trin.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.