Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 74, a. 5

Može li razum biti subjekt grijeha

Prigovor 1. Čini se da grijeh ne može biti u razumu. Grijeh je naime bilo koje moći neki njezin nedostatak. No nedostatak razuma nije grijeh, nego više ispričava grijeh, ispričava se naime netko od grijeha zbog neznanja. Dakle u razumu ne može biti grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, prvi je subjekt grijeha volja, kako je rečeno. No razum prethodi volji, budući da njome upravlja. Dakle grijeh ne može biti u razumu.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh ne može postojati osim oko onoga što je u nama. No savršenost i nedostatak razuma ne pripadaju onome što je u nama, neki su naime po naravi manjkava razuma ili oštroumna razuma. Dakle u razumu nema grijeha.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi XII De Trin., da je grijeh u nižem razumu i u višem razumu.

Odgovaram: treba reći da se grijeh bilo koje moći sastoji u njezinu činu, kako je bjelodano iz rečenoga. Razum pak ima dvostruk čin: jedan doduše po sebi, u usporedbi s vlastitim objektom, što je spoznavati neku istinu; drugi je pak čin razuma ukoliko upravlja drugim snagama. Na oba se dakle načina događa da bude grijeh u razumu: i prvo doduše ukoliko griješi u spoznaji istine, što mu se uistinu tada ubraja u grijeh kada ima neznanje ili zabludu oko onoga što može i mora znati; drugo, kada neuredne čine nižih snaga ili zapovijeda, ili ih također nakon promišljanja ne obuzdava.

Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od nedostatka razuma koji pripada vlastitomu činu s obzirom na vlastiti objekt, i to kada je nedostatak spoznaje onoga što netko ne može znati. Tada naime takav nedostatak razuma nije grijeh, nego ispričava od grijeha, kao što je očito u onome što čine luđaci. Ako pak bude nedostatak razuma oko onoga što čovjek može i mora znati, čovjek se ne ispričava posve od grijeha, nego se sam nedostatak ubraja njemu u grijeh. Nedostatak pak koji je samo u upravljanju drugim snagama uvijek mu se ubraja u grijeh, jer se tomu nedostatku može suprotstaviti vlastitim činom.

Odgovor na 2. prigovor: kako je gore rečeno kada se raspravljalo o činima volje i razuma, volja na neki način pokreće i prethodi razumu, i razum na neki način volji, stoga se i pokret volje može nazvati razumnim, i čin razuma može se nazvati dragovoljnim. I prema tome u razumu se nalazi grijeh, ili ukoliko je njegov nedostatak dragovoljan, ili ukoliko je čin razuma počelo čina volje.

Odgovor na 3. prigovor: na treći je prigovor odgovor bjelodan iz rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.