Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 74, a. 4

Može li biti subjekt smrtnoga grijeha

Prigovor 1. Čini se da u osjetilnosti može biti smrtni grijeh. Čin se naime spoznaje iz objekta. No oko objekata osjetilnosti događa se smrtno griješiti, kao oko tjelesnih naslada. Dakle čin osjetilnosti može biti smrtni grijeh. I tako se u osjetilnosti nalazi smrtni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, smrtni se grijeh protivi kreposti. No krepost može biti u osjetilnosti, jer umjerenost i hrabrost jesu kreposti nerazumskih dijelova, kako Filozof kaže u III. Ethic. Dakle u osjetilnosti može biti smrtni grijeh, budući da su protivnosti rođene da nastaju oko istoga.

Prigovor 3. Nadalje, laki je grijeh raspoloženje za smrtni. No raspoloženje i habitus nalaze se u istome. Budući dakle da je laki grijeh u osjetilnosti, kako je rečeno; također će smrtni grijeh moći biti u njoj.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi Retractationes, i nalazi se u Glosi na Rim 7, da neuredan pokret požude (koji je grijeh osjetilnosti) može biti također u onima koji su u milosti, u kojima se ipak ne nalazi smrtni grijeh. Dakle neuredan pokret osjetilnosti nije smrtni grijeh.

Odgovaram: treba reći da kao što neurednost koja kvari počelo tjelesnoga života uzrokuje tjelesnu smrt; tako također neurednost koja kvari počelo duhovnoga života, a to je konačni cilj, uzrokuje duhovnu smrt smrtnoga grijeha, kako je gore rečeno. Usmjeravati pak nešto na cilj nije uloga osjetilnosti, nego samo razuma. Neurednost pak od cilja pripada samo onomu čija je uloga usmjeravati na cilj. Stoga smrtni grijeh ne može biti u osjetilnosti, nego samo u razumu.

Odgovor na 1. prigovor: čin osjetilnosti može se steći sa smrtnim grijehom, no ipak čin smrtnoga grijeha nema to da je smrtni grijeh iz toga što je osjetilnosti; nego iz toga što je razuma, čija je uloga usmjeravati na cilj. I stoga se smrtni grijeh ne pripisuje osjetilnosti, nego razumu.

Odgovor na 2. prigovor: također se čin kreposti ne dovršava po onome što je samo osjetilnosti, nego više po onome što je razuma i volje, čija je uloga birati, čin naime moralne kreposti nije bez izbora. Stoga je uvijek uz čin moralne kreposti, koja usavršuje težilnu moć, također i čin razboritosti, koja usavršuje razumsku moć. I isto je također o smrtnom grijehu, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: raspoloženje se trojako odnosi prema onome za što raspolaže: katkad je naime isto i u istome, kao što se započeta znanost naziva raspoloženjem za savršenu znanost; katkad je pak u istome ali nije isto, kao što je toplina raspoloženje za oblik vatre; katkad pak niti je isto niti u istome, kao u onome što ima međusobni red da se iz jednoga prispije u drugo, kao što je dobrota uobrazilje raspoloženje za znanost, koja je u razumu. I na taj način laki grijeh, koji je u osjetilnosti, može biti raspoloženje za smrtni grijeh, koji je u razumu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.