I-II, q. 6, a. 2
Nalazi li se u nerazumnim životinjama
Prigovor 1. Čini se da u nerazumnim životinjama nema dragovoljnoga. Dragovoljno se naime naziva po volji. No volja, budući da je u razumu, kako se kaže u III. De anima, ne može biti u nerazumnim životinjama. Dakle, ni dragovoljno se u njima ne nalazi.
Prigovor 2. Nadalje, prema tome što su ljudski čini dragovoljni, za čovjeka se kaže da je gospodar svojih čina. No nerazumne životinje nemaju vlast nad svojim činom, „ne djeluju naime, nego bivaju radije vođene“, kako Damaščanin kaže. Dakle, u nerazumnim životinjama nema dragovoljnoga.
Prigovor 3. Nadalje, Damaščanin kaže da „dragovoljne čine slijedi hvala i prijekor“. No činima nerazumnih životinja ne duguje se niti hvala niti prijekor. Dakle, u njima nema dragovoljnoga.
Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da „djeca i nerazumne životinje imaju udjela u dragovoljnome“. A isto govore Damaščanin i Grgur Nisenski.
Odgovaram: treba reći, kako je rečeno, da se za pojam dragovoljnoga traži da počelo čina bude unutra, uz neku spoznaju cilja. Dvostruka je pak spoznaja cilja, naime savršena i nesavršena. Savršena je doista spoznaja cilja kada se ne shvaća samo stvar koja je cilj, nego se spoznaje i pojam cilja te razmjer onoga što se usmjerava k cilju prema samomu cilju. I takva spoznaja cilja priliči samoj razumskoj naravi. Nesavršena je pak spoznaja cilja ona koja se sastoji u samom shvaćanju cilja, bez toga da se spozna pojam cilja i razmjer čina prema cilju. I takva se spoznaja cilja nalazi u nerazumnim životinjama, po osjetilu i prirodnoj prosudbi. Savršenu dakle spoznaju cilja slijedi dragovoljno prema savršenom pojmu, ukoliko se naime, nakon što je cilj shvaćen, netko može, promišljajući o cilju i o onome što vodi k cilju, pokrenuti k cilju ili ne pokrenuti. Nesavršenu pak spoznaju cilja slijedi dragovoljno prema nesavršenom pojmu, ukoliko naime onaj tko shvaća cilj ne promišlja, nego se smjesta pokreće k njemu. Stoga samoj razumskoj naravi priliči dragovoljno prema savršenom pojmu, a prema nesavršenom pojmu priliči također nerazumnim životinjama.
Odgovor na 1. prigovor: volja označuje razumsku težnju, i stoga ne može biti u onima koji su lišeni razuma. Dragovoljno se pak izvedeno naziva od volje, i može se protegnuti na ono u čemu postoji neko sudioništvo u volji, prema stanovitom skladu s voljom. I na taj se način dragovoljno pripisuje nerazumnim životinjama, ukoliko se naime po nekoj spoznaji pokreću k cilju.
Odgovor na 2. prigovor: iz toga proizlazi da je čovjek gospodar svoga čina što posjeduje promišljanje o svojim činima; iz toga naime što se razum koji promišlja odnosi prema suprotnostima, volja može i jedno i drugo. No prema tome dragovoljno nije u nerazumnim životinjama, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: hvala i prijekor prate dragovoljni čin prema savršenom pojmu dragovoljnoga, kakav se ne nalazi u nerazumnim životinjama.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.